Europska komisija je u Službenom listu Europske unije objavila da je Meso istarskog goveda-boškarina dobilo europsku zaštićenu oznaku izvornosti, a Samoborska češnjovka europsku zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla.
Time Hrvatska ima 37 poljoprivredno-prehrambenih proizvoda upisanih u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla te zaštićena na području cijele Europske unije, a nalazi se na visokom sedmom mjestu među državama članicama.
EU znak zaštićene oznake izvornosti odnosno zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla koji se nalazi na ambalaži, potrošaču jamči kupnju autentičnog proizvoda. Postupak zaštite naziva Meso istarskog goveda-boškarina započeo je u kolovozu 2019. godine, a radi se o zajedničkoj zaštiti naziva proizvoda hrvatskih i slovenskih proizvođača odnosno Saveza uzgajivača istarskog goveda i Kmetijske zadruge Agraria Koper, koji su nadležnim Ministarstvima podnijeli zajednički zahtjev za zaštitu oznake izvornosti za naziv Meso istarskog goveda-boškarina. Riječ je o svježem mesu podvrgnutom kontroliranom postupku zrenja u trajanju od najmanje 15 dana, dobiveno od goveda izvorne pasmine istarsko govedo.
Meso istarskog goveda – boškarina je svijetloružičaste do tamnocrvene boje, umjereno prožeto intramuskularnim masnim tkivom, aromatično, ugodnog mirisa, punog karakterističnog okusa govedine, meko i sočno te kao takvo pogodno za pripremu različitih mesnih jela. Proizvodi se na području istarskog poluotoka, kvarnerskog otočja, na Krasu, Čičariji i na Podgrajskom podolju s južnim padinama Brkina. Govedo je u nekadašnjim istarskim seoskim domaćinstvima služilo prvenstveno kao radna stoka, a kako bi izdržao teške uvjete rada s vremenom je razvilo snažnu genetsku konstituciju te se prilagodilo klimi i vegetaciji uzgojnog područja te skromnom načinu hranidbe. Upravo zbog ovakvog načina uzgoja i hranidbe, mnogi su vlasnici svoja grla nazivali „Boškarin“, budući da riječ „boška“ označava naziv za šumu ili visoku makiju.
Postupak zaštite naziva Samoborska češnjovka započeo je u svibnju 2020. godine, kada je Udruga „Samoborska češnofka“ Ministarstvu poljoprivrede podnijela zahtjev za zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla za naziv Samoborska češnjovka.
Samoborska češnjovka je dimljena kobasica za kuhanje proizvedena od usitnjenog svinjskog, goveđeg i/ili junećeg mesa te masnog tkiva svinja uz dodatak uvarka od svježeg češnjaka i suhog bijelog vina. Jedna od posebnosti Samoborske češnjovke, koja ovisi o vještini majstora, je i špajlanje odnosno ručno povezivanje kobasica u par drvenim malim štapićem za što je potrebno puno iskustva.
Proizvodi se unutar administrativnih granica grada Samobora i okolnih naselja smještenih u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, na istočnim obroncima Samoborskog gorja. Koliko je Samoborska češnjovka značajna za zemljopisno područje u kojem se proizvodi i koliki ugled uživa, u najvećoj mjeri svjedoči Festival Samoborske češnofke, koji održava grad Samobor u okviru proljetnog sajma već 10 godina.
