Srednjovjekovna tvrđava Crna kraljica, poznata kao i Visuć grad sakrivena je u strmom i kamenitom kanjonu rijeke Visućice u Drvaru, točnije u naselju Šipovljani. Iliri su na tom mjestu u željeznom dobu podigli gradinu od suhozida. Utvrđeno je da se ispod te gradine nalazilo manje rimsko naselje, jer su arheolozi registrovali “rimsko groblje” sa upotrebom ranijih rimskih spolija.
Ovaj srednjovjekovni grad ponos je grada Drvara u kojeg je bježeći od Osmanlija došao kralj Stefan Tomašević sa suprugom Jelenom i njihovim sinom Lazarom. Nije čudno što je Tomašević otišao tamo jer su ovaj kraj koristili bosanski kraljevi za lov. Očekivao je da Osmanlije neće naći put do tako skrovitog grada, ali se pretpostavlja da su ga našli, jer je neko od mještana prodao informacije o tome kako se dolazi do njega za mnogo dukata.
Legenda Visuć grada ili, kako ga žitelji Drvara zovu, Crna kraljica krije mnogo legendi. Crna kraljica je naziv koji je tvrđava dobila po kraljici Jeleni koja nikada nije skinula crninu. Mještani kažu da postoji priča da je tu oko Visuć grada zakopano blago, navodno u neki bunar.
Centralni dio grada predstavlja branič-kula, u tlocrtu šestokutnog oblika s ovalnim manjim oborom na sjeveroistočnoj strani kule. Prosječna dužina ovog obora je oko 15 metara, a njegova prosječna širina je oko 10 m. Unutar ovog dvorišta u istočnom kutu nalaze se ostaci jedne pravokutne zgrade koja je služila za stanovanje, ali nije poznatno vrijeme njenog nastanka. Na zapadnoj strani je još jedno dvorište ograđeno zidom koji se prekida na istočnoj strani, jer tu postoji prirodna zaštita.
Debljina zida šestokutne branič-kule iznosi oko 1,5 m. Njen vanjski prečnik je oko 7 m, a prečnik unutrašnjeg prostora oko 4 m. Visina branič-kule do krova iznosila je, s dvije etaže, a prema odnosu dimenzija tlocrta oko 12 m.
Krovni pokrivač šestovodnog krova bio je od šindre, koja je bila, kako u srednjem vijeku, tako i u doba turske uprave, skoro isključivi pokrivač u bosanskim krajevima.
Bilo je pokušaja da se grad poveže jakim konopcima sa drugom stranom kanjona. I danas su vidljive alke koje su povezivale jednu sa drugom stranom. Danas je ova turistička destinacija koje krije mnoge tajne i priče nedovoljno turistički iskorištena za razvoj ovog kraja.
