Adriana Trujillo, porijeklom iz Meksika, donijela je dio svoje zemlje u Banja Luku. Zbog ljubavi došla je da živi u gradu na Vrbasu u kojem je kasnije otvorila meksički restoran “Chiquita”. Takođe, Adriana je i filmski režiser, a trenutno radi kao umjetnički direktor na filmskom festivalu “Cinema Parallels” u Banjoj Luci.
U nastavku, Adriana će odgovoriti na pitanja o tome kako je došla živjeti u Bosnu, šta joj se najviše dopada u Banjoj Luci, koji je bio razlog da otvori restoran, te o svojoj filmskoj karijeri.
Kako ste došli živjeti u Banja Luku?
– Upoznala sam Marka, svog sadašnjeg muža, na Berlinskom filmskom festivalu, oboje smo režiseri. Pozvao me je da posjetim njegov rodni grad, a prvi put sam došla na zimu 2016. godine. Nikada neću zaboraviti taj trenutak, zato što je čitav grad bio prekriven snijegom i već mi se na prvi pogled svidio! Zatim, počela sam raditi kao umjetnički direktor na filmskom festivalu “Cinema Parallels”, pa mi je taj posao omogućio da se vratim svake sljedeće godine i bolje upoznam grad. Poslije pandemije, definitivno sam se preselila u Banja Luku i konačno u junu 2021. smo otvorili Chiquitu, na adresi Majke Marije i Braće Mažara 4 – priča Adriana.
Šta Vam je bila inspiracija da otvorite restoran?
– Prvo, primijetila sam da u Banjoj Luci nije bilo autentične meksičke hrane, a imala sam iskustva u Meksiku sa dva gastro projekta, tako da je ideja došla prirodno. Moja inspiracija je da ponudim hranu po originalnim meksičkim receptima. U Chiquiti radimo sa svježim lokalnim mesom, piletinom i svinjetinom, poštujemo tradicionalni proces i uvozimo originalne sastojke iz Meksika. Svakodnevno pripremamo hranu, ništa nije zaleđeno, takođe proizvodimo salse, tortilje i salate, tako da je sve domaće, ne koristimo nikakve konzervanse i aditive. Naša hrana je prirodna, svježa, ukusna i napravljena meksičkim rukama. Drago mi je što mogu reći da je Chiquita mali dio Meksika u Banja Luci – ističe Trujillo za Razvojni portal.
Da li ljudi vole meksičku hranu?
– U početku nismo znali šta da očekujemo, ali smo vjerovali da su meksički ukusi magija! Takođe, istina je da je meksička hrana internacionalno poznata po svom fantastičnom ukusu. Pretpostavka je bila sljedeća: “Ako meksička hrana prolazi u bilo kom drugom gradu na svijetu, zašto ne bi i ovdje?” Zaista vjerujem da su Balkanci i Latinoamerikanci toliko slični, oboje smo ljudi koji uživaju u dobroj hrani, znamo kako da uživamo, slavimo i dijelimo sa ljudima ono što volimo, tako da je veza upravo tu. Sada, Banja Luka voli meksičke ukuse. Danas mnogi Banjalučani ne mogu da zamisle svoj život bez “pileće čipotle kesadilje” i to je super za nas u Chiquiti – kaže Adriana.
Šta Vam se najviše dopada u vezi sa Banja Lukom?
– Mnogo volim da živim ovdje, živjela sam i putovala na različita mjesta i mogu slobodno reći da je ovdje zaista dobro mjesto za život. Banja Luka je za mene idealan grad, relativno je blizu i povezan sa drugim evropskim gradovima, fascinirana sam čitavom prirodom. Takođe, ovdje je tako lak i ne previše skup pristup organskoj hrani, više hodam, a manje vozim. Uživam radeći stvari koje najviše volim, hranu i filmove, ali iskreno ono što najviše volim su ljudi, ovdje sam upoznala nevjerovatne ljude i prijatelje – istakla je Trujillo.
Možete li nam reći nešto više o Vašoj filmskoj karijeri, gdje sve radite i kakve filmove pravite?
– Ja sam medijski umjetnik, fokusiram se na dokumentarne i eksperimentalne filmove. Isto tako radim sa filmskom arhivom i video instalacijama. Moji radovi su izlagani na festivalima, muzejima i galerijama. Što se tiče mog posla u vizuelnim umjetnostima, imam sreće, jer sam kao umjetnik, kustos i filmski programer pronašla način da nastavim da radim online sa programima u Meksiku i SAD-u, i da se bavim produkcijom međunarodnih filmova, te radom na festivalu ovdje – kazala je Adriana.
Za kraj, da li je teško u isto vrijeme imati restoran i biti filmski direktor?
– Izazovno jeste, ali nije teško, u mom slučaju to su komplementarne discipline. Rad na daljinu za kompjuterom je nefizički rad, a kuvanje je sve suprotno, treba da stojite, da se krećete, ali u isto vrijeme kuvanje je oblik meditacije, zaista volim da radim sa sastojcima, povrćem i teksturom. Kuvanje mi takođe omogućava da se povežem sa svojom zemljom, zbog elemenata koje ovdje koristim, a kada kuvam meksičku hranu uvijek se sjetim svoje mame. Zatim, pisanje ili produkcija filmskih projekata može se posmatrati kao statična forma, ali i tu ima dio sa puno akcije, refleksije i okupljanja. Na primjer, filmski festival “Cinema Parallels”, koji organizujemo svake godine ovdje u gradu i dokumentarni ljetni kamp u Pecki, obrazovnoj platformi za mlade filmske stvaraoce iz regiona. Oba zanimanja su međusobno povezani umjetnički univerzumi u kojima uživam i koji mi uljepšavaju dane – zaključuje Adriana.
Adrianin meksički restoran možete pronaći na Instagramu pod imenom @chiquita_mexico ili putem linka:
https://www.instagram.com/chiquita_mexico/?hl=hr
