Razvojni portal Vam donosi još jednu pozitivnu priču iz Like čija je realizacija započela sa EU sredstvima. Priča Branimira i Romane Kardum koji su se slučajno zaljubili u ljepote Like može biti inspiracija i svima ostalima da krenu istim ili sličnim putem.
Njih dvoje kao veliki zaljubljenici u prirodu i životinje, posebice konje, ostvarili su jedinstvenu ideju u Nacionalnom parku. U mjestu Plitvice Selo kupili su zemlju sa starim nenaseljenim kućama i od njih stvoriti autohtoni lički raj. Sagradili su tradicijske ličke etnokuće, a da ostvare taj svoj san, trebalo im je pet godina. Potrošili smo puno vremena u definiranju pojma tradicionalna lička kuća u modernom izričaju i izradi projektne dokumentacije..
Javili su se na IPARD-ov natječaj koji podupire razvoj ruralnog turizma i prošli na natječaju. Prije deset godina započeli su gradnju kuća, a prvi gosti posjetili su ih nakon dvije godine. Nakon ideje i poticaja HBOR-a i IPARD-a s maksimalnih 150.000 eura po projektu, ako je sve po pravilima, imaju pravo na 50 posto povrata novca. Ukupno su uložili 10,5 milijuna kuna, a u suradnji s konzervatorima stvorili kuće koje će vrijeme vratiti stotinu godina unatrag, a opet gostima ponuditi moderan ugođaj. – Kuće su građene tradicionalnim materijalima, od drva i kamena, pokrivene su tradicionalnim pokrovom, drvenom šimlom koja se proizvodi u Saborskom od domaće jele ili smreke. U vanjskom oblikovanju upotrijebljeni su tradicijski arhitektonski elementi kao npr. ganak (nadsvođeni ulaz), krovne kućice, strmi nagib krova, tip fasade od dasaka i letvica, “razbacani” razmještaj kuća po terenu itd. Interijer je opremljen ručno rađenim namještajem, napravljenim namjerno grubo, a uzor smo pronašli u muzeju u Gospiću – objašnjava poduzetnik Kardum. Gosti su, kažu, navalili već prve sezone kada sve kuće još nisu bile ni sagrađene. – Kada smo počeli primati goste, pojavio se “problem”: gosti doslovno nisu htjeli otići od nas. Čekali bi do navečer misleći da možda idući gosti neće doći, jer su im se toliko svidjeli interijer i okoliš te pažnja kojom smo ih zaokupili. To nam je bio najčešći problem u sezoni. Tada smo tek završavali drugu i treću kuću, od sestre i oca, pa je u funkciji bila samo moja kuća. Moja je supruga “kriva” za takav odnos gostiju prema nama.
I danas nakon više od 11 godina poslovanja situacija je ista, gostiju je iz godine u godinu sve više, a mnogi se vraćaju i nekoliko godina za redom. Ova pozitivna priča iz srca Plitvičkih jezera sao je dokaz da se uz puno entuzijazma i truda, te uz početnu pomoć eu sredstava može napraviti gotovo sve. Ova obitelj je dokaz za to, a svim posjetiteljima Nacionalnog parka preporučujemo da posjete ovo etno selo koje je na svaki način prepoznatljivo, originalno i drugačije.
