Proslava Božića počinje na Božićno jutro kada, prije svitanja, zazvone zvona na svim pravoslavnim hramovima. Zvonima se objavljuje dolazak Božića. Pravoslavni vjernici odlaze na jutarnju liturgiju, gdje oni koju su postili Božićni post pristupaju Svetoj tajni pričešća.
Nakon liturgije ukućani se okupe oko božićne trpeze, pomole se Bogu i lome česnicu. Vjeruje se da će onaj ko u svom parčetu nađe novčić biti sretan cijele godine. Nakon lomljenja česnice i Božićnog doručka, u kuću dolazi polaznik ili položajnik, koji prvi čestita Božić. Ovaj veliki hrišćanski praznik čestita se tradicionalnim božićnim pozdravom – “Hristos se rodi”, na šta ljudi otpozdravljaju sa “Vaistinu se rodi”. Kod srpskog naroda tradicija je da se tako pozdravlja od Božića do Bogojavljenja.
Položajnik ili polaznik uvijek je muška osoba, odrastao muškarac ili dijete. Prilikom ulaska u kuću on uvijek mora prvo da zakorači desnom nogom, jer se ova strana smatra sretnom.
On čestita Božić i posipa pšenicom kuću i ukućane, a domaćica mu isto uzvraća. Polaznik potom prilazi ognjištu, džara po vatri, te izgovara: “Koliko varnica, toliko ovčica, koliko varnica, toliko pčelica, koliko varnica, toliko jaganjaca” i slično.
Kada polaznik krene iz kuće, domaćica ga daruje nekim poklonom, a to su najčešće čarape, peškir ili neki sličan predmet.
Božić se proslavlja tri dana.Prvi dan Božića je dan radosti, obnavljanja života i rađanja, zato je važno da tada cijela obitelj bude na okupu.
Inače, pripreme za Božić počinju 40 dana prije 7. siječnja. Tada počinje Božićni post, koji predstavlja pročišćenje duha i tijela pred najradosniji hrišćanski blagdan.
U pripremi za proslavu Božića značajni su 5. i 6. siječanj, odnosno Tucindan i Badnji dan. Na Tucindan se kolje i priprema božićna pečenica. Toga dana ne bi trebalo tući djecu, jer se vjeruje da bi tokom godine mogli imati čireve. Vjeruje se da na Tucindan treba vezivati krpu za nogu od stolice, kako bi cijela obitelj bila na okupu tijkom godine.
Badnji dan je dan prije Božića kada se siječe i nalaže badnjak, a kuća se kiti bršljanom. Badnjak je uvijek od hrastovog drveta. Kad se domaćin vrati iz šume i donese badnjak, on ga prislanja na kućni zid, a loži se tek kada padne prvi mrak. Dok domaćin unosi badnjak u kuću, drugi ukućani ga posipaju žitom.
Neka narodna vjerovanja kažu da na Božić treba raditi stvari koje nam inače ne idu od ruke, kako bismo ih lakše savladavali tijekom godine. Vjeruje se i da na Božić uvijek treba nešto započeti, jer šta god da započnete na Božić, u tome ćete biti uspješni tokom cijele godine. Stara, narodna vjerovanja kažu da na Božić ne treba nikome ništa pozajmljivati kako se stvari ne bi osipale iz kuće tokom narednih 12 mjeseci.
