Za neke dijelove Like veže se toliko velikana i ljudi koji su stekli svjetsku slavu,ali na žalost to nije ni na jedan način marketinški i promotivno iskorišćeno da bi se pokrenuo razvoj i spriječilo demografsko nestajanje. Široj javnosti je gotovo nepoznata informacija da je i jedan od nagrađivanih filmova sniman upravo u Lici.
Redatelj Danilo Šerbedžija svoj film ’72 dana’, koji je nagrađen na Filmskom festivalu u Puli, snimao je u obiteljskom okruženju, u rodnom selu svoga oca Rade Šerbedžije, kojem je dodijelio glavnu ulogu
‘Presretan sam zbog uspjeha mog prvog film, a sada još moramo smisliti neki skandal da se bolje proda”, kaže Danilo Šerbedžija (39), nekadašnji dječji glumac, muzičar te redatelj crnohumorne komedije “Sedamdeset i dva dana”, koja je na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu dobila nagrade publike i mladih filmofila, dok su njegov otac Rade Šerbedžija i Bogdan Diklić dobili Zlatne arene za najbolju glavnu, odnosno sporednu mušku ulogu. U filmu glumi i njegova sestra Lucija Šerbedžija, a sam Danilo Šerbedžija također ima malu ulogu konobara, i uz to je koproducent filma. Zbog toga se govorilo da je riječ o obiteljskom filmu, no on je to opovrgnuo argumentacijom da bi se tako zaista mogao nazvati tek onda da je njegova supruga Lavinia Stubbs bila producentica filma.
. “Scenarij za film ‘Sedamdeset i dva dana’ nastao je po stvarnoj priči koju sam čuo u bivšoj JNA 1989. godine u Mariboru”, ispričao je Danilo Šerbedžija.
“Tu sam priču mogao smjestiti na bilo koju lokaciju, no odabrao sam Liku zato što poznajem te ljude i njihove običaje”, nastavio je Šerbedžija. “Kad smo išli za Zadar, te za Silbu gdje imamo obiteljsku kuću, nije bilo autoceste nego se prolazilo preko Krbavskog polja, kraj Korenice, pa smo znali skrenuti do rođaka, tatinih ujaka i stričeva. U Liku sam često dolazio kao dijete i mislim da je moguće da se ta priča dogodi i u tom kraju.” Film je sniman na dvije lokacije – u Lici i u okolici Karlovca. U Lici su snimali u malom zaseoku Bunići, rodnom mjestu njegova oca Rade Šerbedžije, u kući u kojoj se rodila njegova pokojna baka.
Tražili su lokaciju koja će nalikovati Lici i biti bliže Zagrebu kako bi se ekipa navečer mogla vraćati na spavanje, a našli su je na početku Korduna. Iako su Ličani pomalo tvrdi ljudi, Danilo Šerbedžija kaže da su ih u tom ličkom zaseoku te u Korenici gdje su spavali odlično primili, a za potrebe filma ustupili su im traktore i posudili im punjene medvjede te bili uvijek na usluzi, tako “da su se osjećali kao kod kuće, što je bilo i točno jer su bili okruženi rođacima”. Na pitanje kako je birao glumačku ekipu za film te koliko mu je ime slavnog oca Rade Šerbedžije pomoglo u angažiranju vrhunskih glumaca u regiji, od Mire Banjac, Dragana Nikolića, Bogdana Diklića i Nebojše Glogovca do Predraga Vušovića, Krešimira Mikića i Živka Anočića, odgovorio je da je to bila jedna od rijetkih stvari gdje mu je pomoglo slavno prezime.
