Pred samu novu godinu društvene mreže bile su preplavljene sa još jednim slučajem usamljenog starca kojem treba pomoć i koji je ostavljen od svih. Mjesto radnje je područje općine Kistanje, Ivoševci, zaseok Korolije.
U samom zaseoku živi nekolicina preostalih ljudi koji nisu mogli ili nisu htjeli preko svog kućnog praga, ali izvan Korolija, podalje u kršu i šikari samo je jedna jedina stara kamena kuća u kojoj sam samcat, živi 91-godišnji Jovan Korolija. Bez struje, vode, hrane, odjeće, štednjaka, bez elementarnih uvjeta za život…
Ovo je najkraći opis života jednog starca na čiju sudbinu je upozorila objava gerantodomaćice Nade Stoiljković Tišma na facebook stranici Kistanje.
-Naš Jovan Korolija, 91 god., treba našu pomoć. Ne trebaju mu novci, treba mu voda, hrana , odjeća, krevet, šporet, tople deke, nema struje i vode, živi u samom kršu. Zato, pomozimo mu da prezimi jer je iznemogao i smrzava se… Mi Žene kosovske doline krećemo sljedeće nedelje. Ko što ima, spasimo jednog samca -napisala je u svom apelu Nada Stoiljković Tišma, uz nekoliko fotografija Jovanovog doma koje govore više od svake riječi.
Na ovu se objavu odmah javio Nikola Glasnović iz Kistanja:
-Ja ću mu pomoći, imam šporet, krevet, deke i još dosta toga, znam otprilike di živi, Nada Stoiljković, a možemo sutra ako ste slobodni- brzo je reagirao na dirljivi apel Glasnović.
Odmah nakon te obnove lokalni novinari su posjetili ovog usamljenog starca i ono što su zatekli opisali su na slijedeći način:
„Ušli smo u dvorište, pogledali jesu li Jovanove ovce u toru ili su na paši, uvjerili se da su sve na broju i to nas nekako navelo da zaključimo da je vjerojatno i Jovan tu. Ali, nigdje ga vidjeti. Ušli smo u dio kuće gdje je peć i stol, nazovimo je kuhinjom, i osim ostataka voštanica i izgorjelih šibica, nema ničeg. Peć ne gori, hladna kao zimski mraz.
Odemo iz te u susjednu prostoriju, a tamo željezni krevet, na njemu teški sukneni pokrivač, čini se, kao da se čovjek koji je bio pod njim odavno izvukao odatle. Preko cijele prostorije rastegnuto uže i na njemu sva Jovanova odjeća. U kutu “sobe” stol na kojem je odloženo nešto nalik na humanitarnu pomoć: nekoliko konzervi, par sapuna, čak i pasta za zube, iako Jovan odavno nema nijednog …
Palimo voštanicu ne bi li bolje osvijetlili ovaj mračni prizor koji je teško spojiti s godinom 2022. Učlini mi se da čujem tiho, teško disanje pod pokrivačem na postelji. Je li moguće da je Jovo ipak zgrčen pod njim, u dubokom snu?
Zazovemo ga, blago protresemo, kad ispod prekrivača polako izroni sijeda glava mršavog starca, bunovnog i pomalo dezorijentiranog. Kako i ne bi? Pa tko mu je to nepozvan banuo u kuću? I sami se osjećamo poput lopova, makar smo Jovanu došli s najboljim namjerama i u pratnji njegovog dobrog znanca. Ali, upali smo u njegovu intimu, razbili mu san, a kakva korist od nas, zdvajamo, jer ovo nije naš prvi susret s ljudima koji žive daleko od civilizacije i daleko od života dostojnog čovjeka. kako bi te tužne prizore napuštenih samaca vidjeli oni koji su pozvani za njih nešto učiniti.“
Jovanovim fotografijama neki suKistanjci odlučili izlijepiti cijelo svoje mjesto ne bi li skrenuli pozornost odgovornih na Jovanovu sudbu. Oni apeliraju da se, ako već država i općina ne mare, donacijama pokuša urediti bar ta jedna prostorija u kojoj spava, da se postave nove keramičke pločice, gips-obloge, da se izolira njegov skromni kutak od vlage i hladnoće. Da mu se olakša zima. I starost…
Dva mjeseca kasnije Udruga „Žene kosovske doline“ na svojim stranicama objavljuje da je zahvaljujući donacijama ovom čovjeku kupljena peć, drva, nešto odeće i hrane,ali i ugrađeni solarni paneli. I tako zahvaljujući humanosti pojedinaca pomognuto je još jednom starcu u napušenim Bukovičkim selima,a ovakvih slučajeva je na žalost sve više.
