Događaji od jesenas kad je selo Željava bilo sjedište svim ljubiteljima automobilizma iz Hrvatske i okolnih zemalja te pošto se okupilo nekoliko stotina posjetitelja nakon višegodišnje pauze ponovo se otvorila rasprava o mogućnosti komercijalizacije ovog objekta oko kojeg su se stvorile tolike priče, a povijest izgradnje i nastanka ove podzemne tvrđave široj javnosti je i danas velika nepoznanica.
Selo Željava u općini Plitvička jezera, samo kilometar zračne linije od granice s Bosnom i Hercegovinom, još je jedno selo u Lici koje polako nestaje. Ovo je još jedno od mjesta poznatih u cijelom svijetu, a kroz turbulentnu povijest prošlo je različite faze. Nakon raspada nekadašnje zajedničke države, mnogi će reći da se upravo ondje nalazi spomenik ljudskoj genijalnosti, ali i gluposti. Upravo na ovom mjestu, u malom ličkom selu u podnožju planine Plješevice, nalazi se jedan od najtajanstvenijih objekata nekadašnje vojske u čiju su izgradnju bila uložena značajna sredstva.
Teško da će se u svijetu naći zemlja sa 22 milijuna stanovnika koja je u Titovo vrijeme brojala SFRJ, koja je više izdvajala za potrebe vojske. Ono što je sigurno, oružane snage Titove Jugoslavije su bile jedna velika vojna tajna, ali ipak, čini se, najveća je tajna bio podzemni aerodrom Željava kod Bihaća, pod imenom ‘Objekat 505’ ili ‘Objekat Klek’.
Samo u podzemnu zračnu luku Željava uloženo je 8,5 milijardi dolara, a s obzirom da se aerodrom zbog nedostatka sredstava dugo gradio, pretpostavlja se da je cijena u konačnici bila i puno veća. Neki stručnjaci su izračunali da se sredstvima koja su izdvojena za aerodrom Željava mogla izgraditi moderna autoscesta s četiri trake od Triglava do Đevđelije. Nedavno je jedan stručnjak izjavio da je bivša Jugoslavija bez tolikog odvajanja za vojne potrebe mogla još 70-ih godina imati standard tadašnje Austrije. Nedavno je ovaj vojni aerodrom bio predmet tvrdnji da je na njemu Josip Broz Tito razvijao svemirski program. U slovenskom dokumentarnom filmu ‘Hjuston, imamo problem’ autora Boštjana i Žige Virca pomalo tabloidno je sugerirano da je nekadašnja SFRJ, na Željavi u tajnosti razvijala svemirski program što ga je kasnije prodala Sjedinjenim državama, koje su zahvaljujući tome uspjele da pošalju čovjeka na mjesec.
Neki stručnjaci su izračunali da se sredstvima koja su izdvojena za aerodrom Željava mogla izgraditi moderna autocesta s četiri trake od Triglava do Đevđelije
Odluku da se ovaj aerodrom izgradi, vojni vrh SFRJ na čelu s vrhovnim vojnim komandantom donio je nakon što je talijansko zrakoplovstvo na korištenje NATO-u 1954. godine predalo vojnu bazu Aviano. Željava je bila na takvom geostrateškom mjestu da se u svakom momentu sa nje moglo dejstvovati prema Italiji. Izgradnja je počela 1956. Godine. No nakon 12 godina gradnje, objekt je počeo radom zbog opasnosti s potpune druge blokovske strane – bilo je to1968. godine zbog čehoslovačke krize, odnosno napada SSSR-a na Čehoslovačku.
Ideju o izgradnji podzemnog aerodroma vojni vrh je dobio u Švedskoj, na vojnom aerodromu švedske armije kod Geteborga, a postavljeni su radarski sistemi koji su mogli pratiti cijelo područje nekadašnje države. Igrom slučaja ili namjerno, aerodrom Željava je koncipiran tako da se danas nakon raspada zajedničke države dio nalazi u Hrvatskoj, a dio u Bosni i Hercegovini. I danas ga posjećuju brojni stručnjaci i izražavaju čuđenje da je takav kompleks postojao na ovom području. Ukupna dužina podzemnih hodnika u sklopu aerodroma iznosila je 3500 metara. Kompleks je imao 4 ulazno-izlazna tunela međusobno povezanih hodnicima, od kojih su se 3 koristila za izlaz aviona.
Tri glavne galerije su bile međusobno povezane i bilo je moguće smjestiti 120 aviona. Ispod zemlje se nalazio i veliki restoran koji je u jednom momentu mogao primiti oko hiljadu ljudi. Aerodrom je bio zaštićen i specijalnim vratima teškima oko 100 tona koja su bila otporna na atomski udar. Kao što je vidljivo, ovaj ogromni projekat vrijedan preko 8 milijardi dolara, se počeo graditi pedesetih i šezdesetih godina kada veći dio Like nije imao ni normalne ceste, a sve do današnjih dana, Lika je ostala jedna od najnerazvijenijih regija u Republici Hrvatskoj. Mnogi se danas pitaju gdje bi Lika danas bila da je u nju uložen samo novac koji je otišao na izgradnju ovog vojnog aerodroma poznatog u cijelom svijetu, koji međutim danas ne služi nikom i ničem.
Da stvar bude još gora, zbog izgradnje aerodroma veliki dio Željave je pedesetih godina raseljen, a sve do današnjih dana broj stanovnika se stalno smanjivao. Tako je Željava 1900. godine imala gotovo 900 stanovnika, 1991. ih je ostalo 150, a danas je u ovom selu samo tridesetak ljudi, uglavnom treće životne dobi. Zbog vojnih potreba razvoj ovog kraja naslonjenog na granicu sa Bosnom je bio ograničen u mnogim pogledima. Svoj radni vijek, aerodrom Željava kod Bihaća, kao najčuvanija vojna tajna bivše države, završio je 15 svibnja 1992. godine. Bila je subota: točno u 5 sati i 30 minuta odjeknula je prva eksplozija, kada su snage ostataka JNA u povlačenju minirale kompleks. Oko 6 sati začula se serija eksplozija na pistama i svih 5 pista je prekrio gust dim, a govori se da je aerodrom bio miniran sa 60 tona eksploziva. Nešto prije 8 sati i Bihać se zatresao od snažne eksplozije koja je uništila jedan od najvećih i najutvrđenijih aerodroma u Evropi.
Danas je aerodrom zarastao u korov i raslinje, veliki dio objekata je već sakrila vegetacija, a od nekadašnjeg tvrđave ispod Plješevice, ostali su samo prazni hodnici. Vlada Republike Hrvatske je ovaj objekt 2002. godine ponudila na prodaju, ali koliko je poznato nije bilo interesanata za kupnju i bilo koji vid iskorištenja milijunski vrijednih građevina od kojih bi bilo kakvu korist imalo lokalno stanovništvo, ali i država. Nekada svjetski poznato selo Željava, danas od nestanka čuva tridesetak žitelja koji žive izmedju mitova o mogućem svemirskom programa i ruševina koje ih svakodnevno okružuju. Još jedna tipična priča iz Like.
Ostaje nam samo nada da će se možda i nakon ovog teksta, neke stvari pokrenuti kako bi se iznašlo bilo kakvo riješenje od kojeg bi žitelji Željeve, Like,ali i cijele Hrvatske imali neku korist od objekta za čiju su se izgradnju njihovi očevi i djedovi raseljavali,ali izdvajali tolika sredstva sa kojima su se mogli napraviti kilometri autocesta, desetine tvornica škola ili bolnica. Može li projekt koji je po svemu graničio sa ludilom konačno donjeti neku korist ljudima na ovim prostorima?
