razvojni_logo_cb_s

„Boža zvani Pub“ je nastao zahvaljujući ljudima iz Like

Petar Božanić-“Boža Pub” (1895-1975) rođen je u Lici, u selu Tuževići, nedaleko od Brinja i Vodoteča a svoju ličku neustrašivost, prešavši Albaniju, pokazao je na Solunskom frontu. Kao i mnogi drugi solunski dobrovoljci, agrarnom reformom dobiva devet jutara zemlje u srcu Bačke i sa još 20 saboraca osniva Novo Selo. Bio je kockar, boem, kavaljer, uvijek na strani slabijeg, sem kada nisu za istim kartaškim stolom.

Početkom Drugog svjetskog rata, Petar i njegova obitelj doživljavaju sudbinu ostalih kolonista. Odlaze u logor Šarvar u Mađarskoj, gdje provodi četiri godine. Ni tamo se, međutim, karte nije manuo.

– Mađarski vojnici su brzo saznali da govori njihov jezik i igra karte, i ubrzo su se toliko naučili na partije da niko nije smio da ih prekida. Na početku je namjerno gubio, a kada su zagrizli, iako je bio njihov zatvorenik, znali su da mu daju sve što su imali .Kartao je i u pare i u hranu. Time je pomagao obitelji i zemljacima da im ti logoraški dani budu bar malo lakši.

Poslije rata, bez struje, vode i puta, gasilo se Novo Selo i Petar ostavlja sve što je stekao na parčetu solunske zemlje i sa obitelji odlazi u Feketić. Tamo se ponovo skućava.

– I dan danas u tom dijelu Vojvodine postoji priča da je tu kuću jednom prilikom izgubio na kartama,Ali sutradan je baba Marta sela za taj isti sto, odigrala partiju i povratila kuću – sJeća se dalje njegova unuka koja je priču ispričala lokalnim medijima.

Nije Boža Pub ni u Pragu, ni u Beču. Više od četiri decenije počiva na seoskom groblju u Feketiću. Igra se i dalje ajnc, ali ne s takvim žarom. Ali i i danas se svi slažu, nema više takvih kao što je bio Boža zvani Pub, a pjesma popularnog pjevača nas podsjeća na još jednog čovjeka ličkih korijena koji je na jedan način došao u fokus javnosti. Mnogi ličani i dan danas tvrde da je pored Petra Božanića Đorđu Balađeviću za ovu pjesmu inspiracija bio i još jedan ličanin rodom iz Zalužnice. Kako bilo da bilo ova pjesma koju svi znaju podsjeća na neke ljude iz Like, selo pored Brinja koje je davno raseljeno,ali i ne neka bivša i prošla vremena gdje su ljudi iz Like u svakoj oblasti ostavili svoj trag.