U fabrici Zastava u Kragujevcu 18. Listopada 1955. godine proizveden je prvi od 923.487 automobila „Zastava 750“, popularni „Fića“.
Bio je obožavan zbog svoje ekonomičnosti, pa ga je mogao priuštiti i prosječan građanin. Pored građanstva, „Fiću“ su koristile i državne službe – policija, pošte, domovi zdravlja i drugi.
Sve je počelo nakon izlaska zemlje iz Drugog svjetskog rata. Novoformirana Federativna Narodna Republika Jugoslavija je ubrzano krenula u industrijalizaciju ali su standard i kupovna moć građana i dalje bili veoma niski.
U ono vreme za „Fiću“ je trebalo izdvojiti ondašnjih 450.000 dinara (otprilike 50 prosječnih plata), dok je posljednja serija iz 1985. godine koštala 476.000 dinara (oko 15 placa u tadašnjoj SFRJ).
Bez obzira na to, državno rukovodstvo je razmišljalo o proizvodnji putničkih automobila. Međutim, da bi fabrika poslovala održivo, procijenjeno je da mora da proizvede i proda bar 10.000 automobila godišnje. Kako je to djelovalo nemoguće, opravdanost projekta je dovedena u pitanje.
Vojni vrh je, u to vreme, za svoje potrebe, od poduzeća „VTZ“ u Kragujevcu zatražio da otkupi licencu za proizvodnju vozila „Džip Vilis overland“, i to su bila prva vozila koja su sastavljena u Zastavi, još 1953. godine.
Osamnaestog listopada 1955. svakodnevnica u Jugoslaviji je promijenjena jer je u kragujevačkoj Zastavi napravljen automobil „Zastava 750“.
Prvi primjerak imao je svega 23 konjske snage, a posljednji, proizveden 1985. godine imao je 27 konjskih snaga i dan danas se čuva u muzeju „Zastava“. Prodaja nije jenjavala ni kada su se pojavili dosta bolji automobili, a „Fića“ je doživio svjetsku popularnost.
Ukupno je u svetu proizvedeno gotovo pet miliona primjeraka ovog automobila, od toga najviše u fabrici u Torinu 2.695.197, u Zastavi 923.487, u Španiji 814.926, Argentini 304.016, u Njemačkoj 172.000 i u Čileu oko 12.000 automobila.
