Priča Bože Todorića je još jedna od priča u nizu od ljudi koji su rođeni na našim područjima, a postali su eminentni stručnjaci i izgradili velike karijere u svijetu. Božo je rođen u Vojniću u obitelji skromnih primanja i u maloj sredini gdje je provodio svoje djetinjstvo.
Nakon toga dolazi rat, a Božo 1995. godine u izbjeglištvo kreće kao trinaestogodišnji dječak. Nakon toga kreće zarobljeništvo u Ivanić Gradu, izbjeglički kampovi u Srbiji, podstanarstvo u Novoj Pazovi, a onda konačno i dom u Laćarku kod Sremske Mitrovice. Kao i za većinu ljudi iz tog perioda bilo je to teško vrijeme i za Božu, a on zajedno sa roditeljima kreće u nadnicu i radi sve poslove od kopanja i branja kukuruza kako bi im mogao pomoći i oko njegovog školovanja. Tada upisuje Srednju medicinsku školu u Sremskoj Mitrovici gdje postaje učenik generacije.
Nedugo zatim, već 1999. godine dočekuje ga drugi rat, a nakon završetka bombardiranja kroz razmjenu srednjoškolaca odlazi u SAD. Po završetku srednje škole u Pansilvaniji dobija stipendiju od Elizabet Koledža i Univerziteta u Pensilvaniji. Na fakultetu upoznaje i koleginicu Kristu koja mu kasnije postaje supruga sa kojom dobija i blizance Stefana i Luku.
Od tada u njegovom životu uslijedili su samo uspjesi te dobija brojne nagrade. Njegovu doktorsku disertaciju Američko društvo za neurokemiju nagradilo je kao najbolju znanstvenu disertaciju te godine. Nakon specijalizacije iz oftalmologije na Univerzitetu Djuk, proveo je dvije godine na Univerzitetu Bemont u Mičigenu, jednom od najboljih subspecijalističkih centara za vitreoretinalnu kirurgiju u svijetu. Za klinička i znanstvena dostignuća dobio je nagradu „Ron Mičels“ kao i znanstveno istraživačku nagradu Američkog društva specijalista za retinu.
