Miloš Degenek je rođen u Kninu 1994. godine, a sa samo 18 mjeseci u izbjegličkoj koloni odlazi u izbjeglištvo. Nakon dolaska u Srbiju prva destinacija mu je bio Aranđelovac, grad ispod Bukulje gdje je su svoj novi dom pronašli mnogi izbjegli i prognani. Već 1999. godine kreće bombardiranje Srbije i novi problemi za ljude. Milošev otac je bio atletičar i u tim danima upoznaje čovjeka iz Crvenog krsta preko kojeg su svi otišli u daleku Australiju.
„Krenuli smo iz Kempsija, predgrađa na zapadu Sidneja. Sve je bilo drugačije. Nikoga nismo poznavali. Ni jezik nismo govorili. Sasvim drugačiji svijet. Prva godina je bila mnogo teška. Kasnije je bilo lakše, jer sam stekao prijatelje porijeklom iz Srbije i Hrvatske. Pa još lakše kad sam krenuo u školu, a roditelji pronašli posao”.
Kupili su kuću u Liverpulu, naselju u Sidneju.
“Mislili smo da to nikad nećemo moći. Ali Australija nam je dala priliku da radimo i nešto zaradimo. Bila je to stara, baš stara kuća, ali je imala ogromno dvorište. Najbolja stvar koja mi se desila. Ustajao sam u šest ujutru da bih trenirao prije škole. A kad nisam, igrali smo tri na tri, četiri na četiri. Pretvorili smo dvorište u minijaturni nogometni kompleks. Drugi detalj koji pamtim je kad sam prvi put ponio kapitensku traku reprezentacije za mlađe od 15 godina. Prijateljska utakmica protiv Japana u Kanberi. Nije bila značajna. Ali meni je značila sve. Otac je plakao”. Ispričao je Miloš svoju životnu priču i događaje koji su mu bili prekretnica i u životu i u karijeri.
