“Kad nestanem jednog dana” zaledi krv milijunima obožavatelja Ipčeta Ahmedovskog. Niko tada ni slutio nije da ova pjesma proročki najavljuje veliku tragediju i veliko uskrsnuće “Malog Ramba”.
– On je stvarno jedna munja na ovom našem estradnom nebu. Znao sam sve Ipčetove vrline i mane, njegovo čarobno grlo i sve njegove “bubice”. Pitao sam se gdje mu samo stane ta strast, ta energija, to ludilo za brzinom. Kad sjedne na motor, čini mi se da nije mislio ni na pjesmu ni na sebe, a o policiji i da ne pričam. Dešavalo mi se da ga pozovem na nastup, a on ne može da sjedi pa zaustavi auto da izađe da odboksuje jednu partiju sa Novicom Uroševićem – prisjetio se Novica Nikolić Patalo, autor desetina aranžmana na Ipčetovim albumima.
Ipče je rođen 6. siječnja 1966. godine u mjestu Lažani kraj Prilepa. Pjevački gen je naslijedio od oca koji je lijepo pjevao, naročito Safetove sevdalinke. Uz dvije godine starijeg brata Jašara, otimajući se o mikrofon, propjevao je i narodnjake.
Prvu ploču snima 1986, u dvadesetoj godini, sa osam pjesama Radeta Vučkovića (“Stari drugar glava luda”, “Nisi više u staroj ulici”, “Plačite oči moje”, “Ej, noći sestro moja”, “Bila si devojčica godina mojih”, “Sanjam još plave kose tvoje”, “Srebrna ptica”, “Moje proleće kasni”).
– Kako su godine prolazile, naročito poslije Ipčetove tragedije, skoro sve pjesme sa ovog albuma postadoše evergrini sa više milijunskim pregledima na Jutjubu. Sa ove povijesne distance mogu da kažem da je taj Ipčetov prvi album i jedan od mojih najboljih autorskih albuma istakao je Patalo.
Razočaran slabim prijemom svog diskografskog prvenca, Ipče nije snimao četiri godine. Svoj drugi album snima 1990. za produkciju Diskos u muzičkoj režiji hitmejkera Novice Uroševića. Baš kad se zaratilo i baš kad su narodnjaci ubrzali “200 na sat”, Novica Urošević je lansirao velike hitove za “Malog Ramba”: “Samo jednu nedelju da ti gužvam postelju”, “Činio sam čuda”, “Sad smo jedan jedan”, “Volesmo se samo jedno leto”…
Kada je poslije godinu dana snimio još jedan album sa još nekoliko hitova Novice Uroševića (“Prodaj suze, prodaj drugima”, “Luda devojka”, “I bog greši ponekad”, “Ko seje seme zla”, “Pravde samo hoćemo”…), Ipče je postao megazvijezda, urbana legenda.
I pored malog prostora u medijima, Ipče je pokazao svoju karizmu. Na “Dvestadvojkinom” kultnom “Poselu na Kalemegdanu” zasjenio je i najveće zvijezde.
Pjevao je fajterski, a nije se trošio mnogo. Pjevao je tako lako, kao pod ručnom, a vozio mnogo brzo, naročito oko Ibarske magistrale i naročito zbog jedne Zlate. Živeo je 200 na sat i otišao u smrt sa 200 na sat, 30 srpnja 1994 godine.
