Rođen 1825. godine u Bruvnu u Lici. Osnovnu školu pohađao je u Gračacu. Nakon toga dvije godine je besplatno radio kao pisar u općini Bruvno. Bio je trgovački šegrt u Karlovcu kod trgovca Tomice Aleksića.
Zaposlio se kao knjigovođa u trgovačkoj kući Nikole Nikolića u Zagrebu, a od 1852. počeo je da radi samostalno i da trguje žitom i brašnom. Zauzimao se za poboljšanje položaja Srba, koji su u to vreme ubrzano osiromašili.. Agitirao je u vrijeme Krimskog rata protiv odlaska krajišnika graničara na istočne granice Austrije, pa je jedno vreme zbog toga bio zatvoren. U vreme Austrijsko-sardinijskog rata 1859. ponovo je agitirao protiv odlaska krajišnika na ratište u Italiji. Ponovo je bio na kratko vreme zatvoren. Zajedno sa Milanom Makancem u Zagrebu je 1860. predvodio demonstracije protiv Bahovoga apsolutizma.
Zahvaljujući velikom ugledu izabran je 1861. godine za poslanika u Saboru Hrvatske i Slavonije. Zajedno sa Nikolom Begovićem i Jovanom Živkovićem spadao je u grupu političara, koji su zastupali unionističku politiku saradnje sa Mađarima. Kada su knez Mihailo Obrenović i Ilija Garašanin pripremali nacionalno oslobodilačku akciju, tada su imali planove za dizanje ustanka u Bosni. Antonije Orešković je bio vođa mreže tajnih agenata po Vojnoj krajini i planirao je da u podizanju ustanka u Bosni učestvuje i Vojna krajina. Ilija Guteša je tada postao jedan od srpskih tajnih agenata. Austrijski špijun Petar Uzelac odao je Gutešu, koji je uhapšen veljače 1863.
Guteša nije nikoga odao, pa je bio osuđen na četiri godine tamnice, koju je izdržavao u Olomoucu, Jozefštatu i Terezijenštatu. Izašao je 1867. iz zatvora i ponovo je policija sumnjala da vrbuje dobrovoljce i da ih šalje u Srbiju. Stupio je 1868. u službu srpske vlade kao njen povjerenik i sa zadatkom da pridobija stanovništvo Like za nacionalno-oslobodilačku akciju u Bosni.