– Propjevala sam čim sam progovorila. Prvi “honorar” sam dobila sa pet godina kada sam na jednoj slavi sa mojom bakom zapjevala pjesmu “Moj dragane što me zaboravljaš”. Moja baka je voljela tu pjesmu, od nje sam i naučila da pevam, prvo u kući a onda i na slavama, prelima i poselima u mom rodnom Jajčiću kod Ljiga – pričala je Vera Ivković .
Diskografska karijera Vere Ivković započela je sredinom 60-ih i trajala je skoro četiri decenije. Snimila je oko 300 pjesama, tridesetak singlova i dvadesetak albuma. U Verinom opusu teško ja napraviti razliku između izvornih i novokomponiranih pjesama: “Sviđaš mi se momče”, “Šta će mi šalvare”, “Šuška se, šuška”, “Ej, dala sam ti oči vrane”, “Vragolastu rodila me nana”, “Što se mala uobrazi”, “Ide lola iz Inđije”, “Kako je ptici bez luga”, “Sojčice, devojčice”, “Moj dragane”, “Bere cura plavi jorgovan”, “Oj, oblače nemoj na orače”, “Najlepše je moje rodno selo”, “Ne dirajmo uspomene”, “Stambolka”, “O vetrovi južni”…
– Kad sam snimala “Šuška se šuška”, ni slutila nisam da će postati takav hit. Za mene je to bila samo jedna od mnogih pjesama, a postala je moja pjevačka lična karta. Čula sam i od kolega i od publike da sam dala dušu toj pjesmi..
– Mnogo sam snimala. Pjesme od kojih sam očekivala mnogo nisu ni stigle da se zavrte, a prošle su neke u koje nisam vjerovala. Moje je bilo da otpjevam najljepše što mogu, mislila sam da je za estradni uspjeh dovoljno to što dobro pjevam i što snimam dobre pjesme. Kasno sam shvatila da je na estradi sve drugo važnije od pjevanja.
Za publiku je uvijek imala novu haljinu i prirodnu rumen koja ne silazi s lica. Imala je i osmijeh koji je krio tugu. I kad je najviše patila zbog kćerine bolesti i prerane smrti, pjevala je uplakanih očiju. Vera Ivković je preminula je 10. ožujka 2012. godine.
