Milku Perić, žitelji Udbine pamte kao ljepoticu koja je stalno nosila crveno, a ostala je zapamćena kao žena kojoj je život uzeo sve. Cijeli njen život se vezao za Udbinu koju nije napustila ni u najtežim vremenima.
U izbjeglištvu je otišla u Banja Luku,ali se već nakon desetak dana vratila na Udbinu. Imala je samo 13 godina kada joj je umrla majka, a nakon toga joj se otac oženio sa drugom ženom. Sa 16 godina počela je raditi na pilani. Nakon teške epizode u koju je bio upleten direktor pilane prebačena je u pogon pilane gdje je radila najteže poslove sa muškarcima.
Pošto je živjela u selu udaljenom od Udbine nije mogla putovati na posao pa su joj dali baraku za stanovanje. U nekoliko video priloga Milka je ispričala priču kako je prolazila kao maloljetna djevojka sa muškim radnicima pilane. Posljednjih godina života je spavala u hladnim ruševinama i barakama u kojim je skupljala sve što su drugi bacili. Općina Udbina joj je osigurala starački dom,ali se odbila tamo preseliti. Umrla je kao simbol žene iz Like kojoj je život uzeo baš sve.
