Gotovo da nema čovjeka koji nije čitao književno stvaralaštvo Branka Ćopića, ali samo rijetki znaju da ovaj čovjek vuče ličke korijene. Majka Branka Ćopića je rođena u Velikoj Popini pored Gračaca.
Branko Ćopić rođen je u Hašanima, blizu Bosanske Krupe, 1. siječnja 1915. godine, a umro je u Beogradu, 26. ožujka 1984. godine.Osnovnu školu završava u rodnom mjestu, nižu gimnaziju u Bihaću, a učiteljsku školu pohađa u Banjoj Luci i Sarajevu, te je završava u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomira 1940. godine, pedagoško-filozofsku grupu. Prvu priču objavljuje 1928. godine, a prvu pripovijetku 1936. Djela su mu prevedena na engleski, njemački, francuski i ruski. Ćopić je član SANU (Srpske akademije nauka i umjetnosti) i ANUBiH (Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine).
Nažalost, tragično je okončao život. Izvršio je samoubojstvo, skokom sa mosta na Savi u Beogradu 26. ožujka 1984. godine. Neka od njegovih poznatijih dijela su: “Ježeva kuća”, poezija, napisana u Sarajevu, 1957., “Ne tuguj bronzana stražo”, napisana 1958. godine, “Partizanske tužne bajke”, priče, napisana u Beogradu, 1958., “Priče zanesenog dječaka”, priče, napisana u Beogradu, 1960., “Bašta sljezove boje”, zbirka priča, napisana 1970., te “Orlovi rano lete”, roman, napisan u Beogradu, 1956. godine.
Branko Ćopić je također, dobitnik NIN-ova nagrade za roman “Ne tuguj bronzana stražo”, napisan 1958. godine.
