Priča Bože Todorića je još jedna u nizu o ljudima koji su rođeni na našim područjima i postali eminentni stručnjaci s velikim karijerama u svijetu. Božo je rođen u Vojniću, u obitelji skromnih primanja, i u maloj sredini gdje je provodio svoje djetinjstvo.
Njegov život se drastično promijenio dolaskom rata, a 1995. godine Božo kao trinaestogodišnji dječak odlazi u izbjeglištvo. Slijedili su teški dani u zarobljeništvu u Ivanić Gradu, izbjeglički kampovi u Srbiji, podstanarstvo u Novoj Pazovi, a zatim konačno dom u Laćarku kod Sremske Mitrovice. Poput mnogih u tom periodu, Božo je prolazio kroz teško vrijeme, radeći sve poslove od kopanja do branja kukuruza kako bi pomogao svojoj obitelji i omogućio si školovanje. Upisao je Srednju medicinsku školu u Sremskoj Mitrovici gdje je postao učenik generacije.
Godine 1999., nakon završetka bombardiranja, odlazi u SAD kroz razmjenu srednjoškolaca. Po završetku srednje škole u Pennsylvaniji, dobio je stipendiju od Elizabet Collegea i Univerziteta u Pennsylvaniji. Na fakultetu je upoznao kolegicu Kristu koja mu kasnije postaje supruga i majka njihovih blizanaca, Stefana i Luke.
Od tada su slijedili samo uspjesi. Njegovu doktorsku disertaciju Američko društvo za neurokemiju nagradilo je kao najbolju znanstvenu disertaciju te godine. Nakon specijalizacije iz oftalmologije na Univerzitetu Duke, proveo je dvije godine na Univerzitetu Beaumont u Michiganu, jednom od najboljih subspecijalističkih centara za vitreoretinalnu kirurgiju u svijetu. Za klinička i znanstvena dostignuća dobio je nagradu „Ron Michels“ kao i znanstveno-istraživačku nagradu Američkog društva specijalista za retinu.
