U srcu Like, na prostranstvima Općine Gračac – najveće, ali i najslabije naseljene općine u Hrvatskoj – postoje sela čiji život čuvaju posljednji stanovnici. Njihove priče odražavaju upornost, ljubav prema rodnom kraju i život isprepleten s tišinom i prirodom.
Vučipolje je dom Paje Jakšića, čovjeka koji je svoj grad zamijenio samoćom ličkog sela. Pajo živi u osami, okružen knjigama, uspoređujući svoj život s monaškim mirom:
“Živim život čovjeka iz manastira koji ima svoju ćeliju. Zanima me samo etika i logika, fizika me ne dotiče.”
Unatoč svojim godinama, Pajo se i dalje nosi s izazovima sela:
“Još uvijek mogu dovesti 20 metara drva u tačkama. Ali, tko će me podići ako padnem i ostanem ležati?”
Slično je i u Tiškovcu Ličkom, gdje jedina stanovnica, Mara Grubor (76), živi sama od smrti supruga. Iako osamljena, Mara ne pokazuje žaljenje:
“Navikla sam. Djeca i unučad dolaze ljeti, a ja sam u svojoj kući – i lijepo mi je.”
Jednom mjesečno odlazi u Gračac, uz pomoć Crvenog križa:
“Moram ići sama po penziju. Nitko je ne može podići umjesto mene.”
Treće selo s jednim stanovnikom, Dabašnica, ostalo je skriveno i za novinarske ekipe, zbog neprohodnih cesta.
Ove priče su svjedočanstvo života na rubu civilizacije, gdje nekoliko hrabrih ljudi svojim prisustvom čuva naselja od potpunog zaborava.
