Neiskorišteni potencijal: Uloga zavičajnih udruženja u razvoju rodnih krajeva
Posljednjih godina svjedoci smo sve češćeg osnivanja zavičajnih udruženja, organiziranja okupljanja, skupština i drugih aktivnosti koje povezuju ljude iz istih krajeva. Iako ova udruženja imaju snažnu ulogu u očuvanju kulturnog i identitetskog naslijeđa, ono što nedostaje jest njihova aktivnija uključenost u razvoj mjesta iz kojih njihovi članovi potječu.
Ko su članovi zavičajnih udruženja i kakav utjecaj mogu imati?
Ono što je nesporna činjenica jest da u ovim udruženjima djeluje veliki broj obrazovanih ljudi, poduzetnika, stručnjaka iz različitih oblasti, pa čak i onih koji su ostvarili vrlo ozbiljne karijere u zemlji i inozemstvu. Njihova znanja, iskustva i poslovne veze mogli bi biti ključni resursi za pokretanje razvoja zavičaja.
Međutim, dok se u njihovim rodnim krajevima donose strategije razvoja, mijenjaju prostorni planovi i planiraju budući infrastrukturni i ekonomski projekti, članovi ovih udruženja rijetko sudjeluju u takvim procesima. Postavlja se pitanje – zašto?
Kako zavičajna udruženja mogu pomoći razvoju svojih krajeva?
Postoji više konkretnih načina na koje bi ova udruženja mogla doprinijeti razvoju svojih zavičaja:
1. Povezivanje dijaspore i investitora s lokalnim projektima
Mnogi članovi zavičajnih udruženja danas su uspješni poduzetnici koji su spremni ulagati u proizvodnju, turizam, poljoprivredu ili infrastrukturu. Udruženja bi mogla igrati posredničku ulogu između dijaspore, investitora i lokalnih vlasti kako bi se olakšalo ulaganje i pokrenule poslovne inicijative.
2. Uključivanje u planiranje razvoja i javne rasprave
Zavičajna udruženja mogla bi aktivnije sudjelovati u donošenju strategija razvoja, davati konkretne prijedloge za ekonomski oporavak i infrastrukturne projekte te se uključivati u javne rasprave o prostornim planovima i dugoročnim vizijama razvoja mjesta iz kojih potječu.
3. Organizacija edukacija i mentorstvo mladima
U zavičaju često nedostaje kvalitetnih edukativnih programa, a mladi se suočavaju s izazovima pri odabiru obrazovanja, zapošljavanju i pokretanju biznisa. Udruženja bi mogla organizirati radionice, seminare i mentorske programe kako bi mladima pružili podršku i konkretna znanja potrebna za uspjeh.
4. Promocija i brendiranje zavičaja
Zavičajna udruženja imaju veliki potencijal u promociji svojih krajeva. Kroz društvene mreže, kulturne manifestacije i turističke projekte, mogla bi doprinijeti jačanju turističkog imidža i povećanju broja posjetitelja, što bi lokalnoj ekonomiji donijelo značajne koristi.
5. Pokretanje inicijativa za poboljšanje infrastrukture
Nedostatak osnovne infrastrukture često je jedan od glavnih razloga zašto ljudi odlaze iz zavičaja. Zavičajna udruženja mogla bi kroz partnerstva s lokalnim vlastima i donatorskim fondovima pokrenuti inicijative za obnovu puteva, škola, zdravstvenih ustanova i drugih ključnih objekata.
Vrijeme je za promjene – ali tko će ih pokrenuti?
Ako zavičajna udruženja žele biti više od mjesta za druženje i očuvanje tradicije, vrijeme je da postanu aktivni sudionici u kreiranju budućnosti svojih krajeva. Potrebna je veća inicijativa, bolja organizacija i veća povezanost s lokalnim vlastima, investitorima i mladima.
Ostaje pitanje – hoće li se zavičajna udruženja u budućnosti aktivnije uključiti u razvoj svojih rodnih mjesta, ili će i dalje ostati na marginama promjena koje su toliko potrebne?
