Gotovo sva lička sela imaju svoju priču,a zajedničko im je da su nekada bila puna života,a danas su na korak do izumiranja.
Selo Škare u Gackoj Dolini ima posebnu povijesnu priču,a danas ga od izumiranja čuva preostalih dvadesetak stanovnika uglavnom treće životne dobi. Za većinu Ličana,ali i za većinu ljudi u Škarama Veljača predstavlja mjesec kao i svaki drugi, a rijetki su i najstariji Škarani koji znaju da upravo ovaj mjesec predstavlja godišnjicu rođenja i smrti dvojice ljudi porijeklom iz ovog sela poznatih u cijelom svijetu.
Hadži Nedjeljko Kangrga, hirurg, ljekar,teolog, pjesnik,slikar,i naučni radni a najviše poznat kao zadnji patrijarhov liječnik rođen je 23.08.1923 godine u selu Škare u Lici. Nedjeljkov djed Đura Orlić bio je arhijerejski namjesnik u Otočcu,a Nedjeljkov otac 1935 godine biva premješten u Ministarstvo šuma u Beograd,tako da Nedjeljko završava gimnaziju u Beogradu. Od 1941 do 1945 godine radi u Ministarstvu finansija u Beogradu, a 1945 godine upisuje medicinski fakultet koji završava u roku.
Po završetku studija prvo zaposlenje dobija u Leskovcu gdje radi kao Hirurg,a zatim kao primarijus i načelnik odjeljenja za gastro-enterologiju u Beogradu.Poznato je da je bio član i srpskog ljekarskog društva, predsjednik prvog beogradskog pjevačkog društva, član ljekarske komisije na čijem čelu je bio vladika Filaret, član hilandarskog odbora. Učestvovao je i na Sedmoj skupštini Svjetskog savjeta crkava u Kamberi u Australiji 1991 kao i na Svehrišćanskoj konferenciji na temu „Pravda i mir“ u Seulu u Južnoj Koreji 1986 godine.
Za dugogodišnji rad odlikovan je 1966 godine.Na prijedlog patrijarha G.Germana dobija orden Svetog Save prvog reda. U isto vrijeme od Ruske crkve dobija orden svetog Vladimira drugog reda.Umire 12.05.1999 godine prilikom ulaska u crkvu Svetog Save u Beogradu. Sahranjen je na Novom Groblju u Beogradu, a u besjedi Njegove Svetosti Patrijarha Srpskog G.Pavla na sahrani Nedjeljka Kangrge, rekao je da je to bio čovjek koji je znao i zašto živi te dostigao cilj i smisao svog života.
Napisao je nekoliko knjiga od kojih su neke tiskane,a neke pripremljene za tisak. Poemu „Povratak u Liku“ 2000 godine izdala je njegova obitelj, a u pregovoru knjige ostaje upečatljiva jedna rečenica: „ On duboko osjećajno opjeva svoje i svoju rodnu Liku sa tugom na srcu i suzom u oku.Niti se tuga ublaži, niti se suza osuši, jer to ne beše pjesnička mašta nego strašna stvarnost“:
Veljača se veže i za smrt još jednog velikana. Stojan Aralica,najveći srpski slikar rođen je 24. Prosinca 1883 godine u također u selu Škare, a umire 04. Veljače 1980 godine u Beogradu.Nakon položene mature u Osijeku odlazi u Minhen gdje pohađa privatnu slikarsku školu. Slijedeće godine odlazi na akademiju,najprije u klasi Karla Marlča, a zatim Ludviga Herteriha.Za vrijeme prvog svjetskog rata živio je i radio u Zagrebu, gdje je imao privatnu slikarsku školu.Već 1919 godine priređuje prvu samostalnu izložbu., a nakon toga oslazi na studijska putovanja po Italiji,Šapaniji i Sjevernoj Africi.Po povratku u Zagreb priređuje i drugu samostalnu izložbu,a 1941 godine prelazi u Beograd gdje nastavlja svoje stvaralaštvo.
Danas u ovom selu ništa ne ukazuje na to da su baš ovdje rođeni neki od najvećih srpskih stvaralaca iz različitih oblasti,a zabrinjavajuća je i činjenica da ni veliki dio preostalih ljudi u Škarama ne zna te podatke,a o široj zajednici u Lici da se i ne govori. Iako je Nedjeljko Kangrga rođen u Lici, na području Gacke Doline njegove knjige su nedostupne svima onima koji bi htjeli znati nešto iz svoje povjesti.
A ovaj kraj je prepun bogate,ali i neistražene povijesti koja polako nestaje sa poslijednjim stanovnicima ovih ličkih sela koja su opstajala u uvijek burnim i turbulentnim vremenima.
Čini se da statistički podaci koji su neumoljivi ne idu u prilog nadi da će se nešto bitnije promjeniti i u narednom periodu.
Poznato je da je u Škarama 1948. minirana crkva, koja je 30 godina kasnije i obnovljena. Ljepše dane u selo donosi dolazak struje početkom 60-ih godina,vode i asfalta tokom 70-ih godina. Najveći razvoj u svojoj historiji Škare doživljavaju 80-ih godina.
Najveće turbulencije i trendove u ovom selu u samom srcu Gacke Doline pokazuje broj stanovnika kroz vjekove i godine. Davne 1857. godine Škare su imale 908 stanovnika, početkom rata, odnosno 1991. godine u ovom selu je živjelo 409 stanovnika .Najveće raseljavanje ljudi ovo selo doživljava 1995. godine pa tako na popisu stanovništva iz 2011. godine u Škarama živi svega 36 stanovnika treće životne dobi, dok ih je danas tek dvadesetak.Ni danas se situacija nije značajnije promjenila.
U neku značajniju demografsku obnovu ovog sela malo tko više vjeruje,ali mnogi smatraju da se puno više može učiniti sjećanje i prigodnim obilježavanjem stvaralaštva mnogih velikana poteklih baš iz ličkih brda i sela, a Hadži Nedjeljko Kangrga i Stojan Aralica su zasigurno jedni od njih.
