Ravan kao daska, otočić Krapanj najniži je i najmanji naseljeni otok na Jadranu. Smješten u šibenskom akvatoriju, Krapanj je samo 400 m udaljen od kopna. Najviša mu nadmorska visina ne prelazi 1,25 m, a šezdesetih godina prošlog stoljeća s više od 1500 stanovnika bio je najgušće naseljeni otok na Jadranu. Krapanj je manji od pola četvornog kilometra.
Na tako malom prostoru nije bilo lako preživjeti, jer obradive površine na otoku bile su vrlo malene (gusto ispresijecane suhozidovima na parcele valičine malih vrtova).
Na Krapnju se stoljećima njeguje tradicija spužvarenja, a jadranska spužva je vrlo cijenjena zbog svoje kvalitete i ljepote. Ako tražite kutak za miran i tih odmor otok Krapanj je pravi izbor. Šljunčane plaže su prikladne za dječju igru, a unajmljenim brodom lako ćete istražiti okolne uvale i plaže.
Krapanj je otočić šibenskog arhipelaga, udaljen od kopna samo 400 metara širokim kanalom, kojim svakodnevno prometuje brodska linija iz Brodarice mjesta smještenog uz Jadransku magistralu, 5 km od grada Šibenika.
Vjeruje se da su ga Grci prozvali po Jadrtovačkom blatu (grč. Kopranon), gdje i danas Krapljani imaju svoje vinograde. Druga verzija kaže da je u doba velikih plima, za kojih je more ulazilo u konobe, Krapanj bio sav pod vodom. Kad se more povlačilo, na rubnovima otoka ostajalo bi blato (mulj).
Prije nego je počelo naseljavanje otočića, sav je otočić bio pokriven zelenom šumom i bio je, prema starim spisima, ponos pokrajine. Otok Krapanj pripadao je nekada šibenskom Kaptolu koji ga je prodao šibenskom plemiću Tomi Juriću.
Na Krapnju je vlasnik otoka Toma Jurić počeo graditi kapelicu. Gradnja kapele započeta je 1436. godine nakon odobrenja Pape Eugena IV.
Dogovoreno je da se na otoku ne smije graditi, da se zemljište ne smije darovati ni prodavati, te da se ne dopušta ispašu na otoku. Crkva Sv. Križa u Krapnju posvećena je 1523.
Naseljavanje Krapnja započelo je kao posljedica turskih prodora te bijegom stanovništva u sigurnija područja. Već oko 1500. g. na Krapnju je bilo oko 200 seoskih kuća
Legenda kaže da je Krapnjane loviti spužve naučio Grk s Krete imenom fra Antun početkom 18. stoljeća. On je na otok (oko 1704. god.) donio i znanje za preradu spužvi. Spužve je otok potom izvozio u Veneciju. Spužve su se najprije lovila ostima iz broda, tehnikom kojom su neko od krapanjskih spužvara lovili sve do šezdesetih, sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Danas takvih vještih lovaca na spužve nema, a nema ni spužava na dubinama dohvatljivim oku i ostima.
Lov spužava bio je isključiv i unosan obrt stanovnika otočića Krapnja. Za lov su upotrebljavali brodove od 4 do 5 t i do 1893. godine lovili su samo na osti, dakle do dubine oko 15 metara. U svakom brodu bila su po dva čovjeka: “svićar” koji je hvatao ostima spužvu i “šijavac” koji je veslao. Lovinu su dijelili između sebe tako da je svićar dobiva U vrijeme Austro-Ugarske monarhije, vlada u Trstu živo je nastojala unaprijediti spužvarski obrt pa je 1893. g. dala zadruzi u Krapnju prvi ronilački aparat, a 1896. g. i drugi aparat. Nastala je borba između onih koji su lovili na osti i ronilaca.o polovicu, šijavac četvrtinu i brod četvrtinu.
