– Kad sam došao kod Mileta Basa da snimam album i dok sam vježbao “pilote”, samo sam molio Boga da i meni zapadnu neki sentiši kao kod Sinana, Kemala, Mileta. A onda sam krajičkom oka među otkucanim tekstovima spazio naslov “Neka peva ova kuća” – sjeća se Gojko rađanja vječitog hita.
– Onako mlad i zelen bio sam razočaran naslovom. Učinio mi se malo čudan i banalan: kako to “peva kuća?”. Čitajući dalje tekst, primjetim i stih “ova kuća vesela”. E, onda se obradovah beskrajno. To sam tražio, jer sam i pre snimanja bio svadbaroš, a i Mile je dolazio da me sluša baš na svadbama.
U godinama kada su prestale da se tiskaju gramofonske ploče i kad su CD-i bili u modi, Gojko je postao sam svoj trgovački putnik.
– Tada su radio stanice bile zakon. Moj auto je uvijek bio pun kartonskih kutija sa mojim CD-ima i kasetama. Obilazio sam sve narodnjačke radio stanice i ostavljao im svoje pjesme, a publici sam na nastupima poklanjao svoje CD-e i kasete.
– Kad je i sto maraka bilo pravo bogatstvo, ja sam izdvajao po deset hiljada maraka i naručivao od Mileta svoja izdanja i besplatno ih djelio. Nikad nisam prodavao svoje CD-e i kasete.
Zbog popularnosti pjesme “Neka peva ova kuća”, Gojko je dobro prošao i kod starijih kolega i legendi narodne muzike.
– Na gostovanju povodom obilježavanja godišnjice “Radio Ešingera”, poslije nastupa prilazi mi Milanče Radosavojević i kaže: “Sine, ti si taj! Nisam znao da ti pjevaš ovu pjesmu, ali mene zanima ko je tu pjesmu napravio?” Kad sam mu rekao da je pjesmu komponirao Mile Bas, Milanče je bio je u čudu. Pa zar Mile da komponira nešto ovako, skoro kao izvorno!?
Gojko Eftoski je i pre snimanja prvih pesama i albuma u studiju svirao harmoniku, imao svoj bend i bogato svadbarsko iskustvo.
– Rođen sam u Makedoniji u obitelji Jeftoski (prezime mojih predaka je bilo Jeftić). U Veliku Drenovu sam došao u četvrtom osnovne i zavolio narodnu muziku i harmoniku.
– Bio sam učenik legendarnog Dragana Matića Žilića, prvog pobjednika na prvom takmičenju harmonikaša u Soko banji. Toliko sam vježbao, da je otac morao da me istjeruje iz kuće od silnog razvlačenja moje jadne harmonike. Kao mlad sam naučio da sviram i da živim od harmonike. Od 1980. do sredine 90-ih vodio sam orkestar. Amir Rešić Nino bio je tri godine moj udarni radni pjevač.
I pored nekoliko snimljenih albuma (četiri za “Južni vetar” i jedan za “Diskos”) i desetina vrhunskih pjesama (“Magdo ti si dukat moj”, “Susrele se oči”, “Srce moje slomljeno”, “Sirotinjo i Bogu si teška”, “Zar to tako treba”, “Oj tuđino”, “Veliki sam ja u duši”, “Siromah sam, al’ bogato živim”, “Jabuka od zlata”), Gojko Eftoski je ostao u sjenci megahita “Neka peva ova kuća”.
– Ta pjesma me je sigurno pobijedila, a siguran sam da bi pobijedila i bolje pjevače od mene. Moj hit je ušao u milijune kuća, a ja u retko koju TV kuću, sem u onu našu “Južnovetrovsku”. –
U vreme kad je pjesma “ubijala”, ja sam se “ubijao” na tezgama. Otišao sam u Pariz da otpjevam jednu svadbu, ne sluteći da ću se u jednom takvom velegradu skućiti i skrasiti sa svojom obitelji. Da sam ostao ovdje, sigurno bih postao zvijezda. Bogu hvala, meni je lijepo i ovako.
