Kozjan je lijepa dolina u središnjoj Lici, okružena uzvišenjima koja se uzdižu preko 1200 metara nadmorske visine. Danas je to jedno od ličkih područja bez stalnih stanovnika. Do srednjeg vijeka tu je živjela razmjerno brojna ljudska zajednica, kojoj je zaštitu pružao utvrđeni grad.
Kozjanska dolina nalazi se na prosječnoj nadmorskoj visini od 875 metara i proteže se u dužini od oko 5 kilometara, u smjeru jugoistok – sjeverozapad. Na istoku se nastavlja Kozjanska draga, koja se postepeno spušta do naselja Bunić, smještenog na sjevernom rubu Krbavskog polja.
Kroz Kozjansku dolinu prolazi županijska cesta koja povezuje Bunić i Čanak, dugačka 14 kilometara. Središnjih 9 kilometara te prometnice, na dijelu kroz Kozjan, još uvijek je makadam, i to na dijelovima u dosta lošem stanju. U prošlosti je ovo bio najkraći put iz Gacke doline na sjeverozapadu, preko naselja Ramljani i Čanak, ka Buniću i Krbavskoj dolini na jugoistoku. Povijesno gledano, Kozjan je u srednjem vijeku bio dijelom Krbavske županije. Danas je u sastavu općine Plitvička jezera sa sjedištem u Korenici, no nedostatak asfaltne ceste kroz Kozjansku dolinu otežava i usporava putovanje do Krbavskog i Koreničkog polja. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, u zaselcima naselja Kozjan više nema stalnih stanovnika.
Naselje pod imenom Kozyan (Kozjan) prvi put se spominje u jednom spisu iz 1466. godine. Utvrđeni grad na tom području prvi put se izričito spominje tek u rukopisu iz 1695. godine, kojeg je, po obilasku Like, po ovlasti biskupa senjskog i modruškog Sebastijana Glavinića, najvjerojatnije napisao svećenik Marin iz Senja. Hrvatski prijevod tog rukopisa, “Kratak i sadržajan opis dviju županija Hrvatskog kraljevstva Like i Krbave 1695. godine”, 1991. godine priredio je crkveni povjesničar Mile Bogović.
Srednjovjekovni utvrđeni grad Kozjan naznačen je na zemljovidu Karlovačkog generalata iz 1774-1775. godine. Na tom zemljovidu nema oznake za crkvu ili crkvenu ruševinu na području Kozjanske doline, što ne mora značiti da tu nije bilo crkve prije turskog osvajanja Like 1527. godine.
Istočno od položaja utvrđenog grada, tik uz uzdužni makadamski put kroz dolinu, na zemljovidu je označen križ, vjerojatno položaj groblja gdje su se u to doba pokapali stanovnici doline. Oznaka križa odgovara položaju groblja zabilježenog i na suvremenom zemljovidu, južno od ceste koja vodi kroz dolinu, na oko pola puta između zaselaka Kneževići i Rakići. Na području Kozjanske doline prisutni su tragovi još jednog, odavno napuštenog groblja, oko 700 metara sjeverozapadno od ceste, kao i još dva mjesna groblja, jedno 600 metara jugozapadno uz rub doline i drugo 400 metara sjeverozapadno na gorskoj zaravni zaseoka Hinići.
Kasniji pisci i zemljovidi ne pružaju podatke o postojanju srednjovjekovne crkve u Kozjanu. U popisu hramova Crkvene opštine koreničke u Korenici Arhijerejskog namjesništva plaščanskog navodi se: “Filijalni hram Svetog Apostola Luke u Kozjanu sagrađen u 19. veku. Srušen u Drugom svjetskom ratu, danas se ne poznaju ni temelji hrama.” Teško je pronaći točan podatak gdje se taj hram nalazio, samo okvirne naznake da je možda stajao na brijegu u zaselku Hinići, nedaleko jednog od četiri kozjanska groblja.
I pošto u ovom selu već godinama nema nijednog stanovnika, sve je manje tragova o životu i povijesti ovog ličkog sela koje je nekada bilo puno života i ljudi.
