Obitelj Radanović živjela je u Petrinji kada su 1991. godine od susjeda na poklon dobili psa Denu, njemačkog ovčara. Dena je brzo postala voljeni član obitelji. Međutim, život im se promijenio tijekom ratnih godina. U kolovozu 1995., zbog vojne operacije Oluja, obitelj Radanović bila je prisiljena napustiti dom i pridružiti se koloni izbjeglica koja je krenula prema Srbiji. U kaosu odlaska, nisu mogli povesti Denu. Srca su im bila slomljena, uvjereni da je više nikada neće vidjeti.
Nakon dolaska u izbjeglički centar u Rumi, obitelj je pokušala nastaviti život. Milan je pronašao posao kao vozač autobusa, a svakodnevni izazovi preživljavanja postali su njihova nova stvarnost. Ipak, Dena ih nije zaboravila. Vođena nevjerojatnim instinktom i ljubavlju prema svojoj obitelji, krenula je na dugo putovanje od 500 kilometara, prolazeći kroz Dvor, Novi, Prijedor, Banjaluku, Prnjavor, Derventu, Modriču, Brčko, Bijeljinu, Bogatić i Sremsku Mitrovicu.
Na hladno zimsko jutro, 22. prosinca 1996., obitelj Radanović doživjela je čudo. Sin Goran utrčao je u kuću i uskliknuo: “Mama, došla nam je Dena!” Pas je bio iscrpljen, mršav i sa šapama izranjavanim od dugog puta, toliko da su u prvi mah jedva prepoznali svoju vjernu ljubimicu.
Dena se brzo oporavila uz ljubav i brigu svoje obitelji. U Rumi se oštenila, a štenad su poklonjena obiteljima u mjestu. Kada je obitelj Radanović 1998. godine krenula za Kanadu u potrazi za boljim životom, djeca su insistirala da Dena ide s njima. Dirnuta njihovom pričom, službenica u ambasadi učinila je sve da se osigura da Dena dobije sve potrebne dokumente za putovanje.
Dena je provela ostatak svog života s obitelji u Kanadi, donoseći im radost i podsjećajući ih na snagu ljubavi i odanosti. Kada je uginula, Radanovići su kremirali njen pepeo, koji i danas čuvaju u svom domu kao uspomenu na nevjerojatnog psa koji je dokazao što znači prava odanost.
