Milka Perić ostala je upamćena među žiteljima Udbine kao ljepotica u crvenom, ali i kao žena kojoj je život uzeo sve. Cijeli njezin život bio je vezan za Udbinu, koju nije napustila ni u najtežim vremenima.
Kratko je bila u izbjeglištvu u Banjoj Luci, ali se već nakon desetak dana vratila u rodni kraj. Težak život pratio ju je od ranog djetinjstva – majku je izgubila sa samo 13 godina, a otac se ubrzo oženio drugom ženom.
Težak rad i borba za opstanak
S 16 godina Milka je počela raditi u pilani, isprva na lakšim poslovima, no nakon neugodne epizode u koju je bio upleten direktor pilane, prebačena je u pogon, gdje je radila najteže fizičke poslove rame uz rame s muškarcima. Budući da je živjela u selu daleko od Udbine, osigurana joj je baraka za stanovanje kako bi mogla ostati blizu radnog mjesta.
U nekoliko sačuvanih video priloga, Milka je otvoreno govorila o teškim iskustvima koje je proživjela kao maloljetna djevojka među muškim radnicima u pilani.
Posljednje godine u ruševinama
Unatoč teškom životu, nikada nije tražila pomoć. Posljednje godine provela je spavajući u hladnim ruševinama i barakama, preživljavajući od onoga što bi pronašla među odbačenim stvarima. Iako joj je Općina Udbina osigurala mjesto u staračkom domu, odbila je preseljenje, ostajući vjerna svom načinu života do samog kraja.
Milka Perić umrla je kao simbol žene iz Like kojoj je život oduzeo sve, ali koja je do posljednjeg dana ostala hrabra, ponosna i dosljedna sebi. Njezina priča ostaje svjedočanstvo o izdržljivosti i snazi ličke žene.
