Mnogi znaju stihove poznate pjesme, ali malo tko zna da se iza njih krije priča o pravom Ličaninu. Petar Božanić, zvani Boža Pub (1895.–1975.), rođen je u selu Tuževići kraj Brinja i Vodoteča. Bio je poznat po ličkoj hrabrosti, a dokazao ju je još kao solunski dobrovoljac, prešavši Albaniju i boreći se na Solunskom frontu.
Agrarnom reformom nakon rata dobio je devet jutara zemlje u srcu Bačke, gdje je s dvadesetak saboraca osnovao Novo Selo. Iako vrijedan radnik, bio je i kockar, boem i kavaljer, uvijek na strani slabijeg – osim kad bi se sreli za kartaškim stolom.
Karte i u logoru
Na početku Drugog svjetskog rata, Petar i njegova obitelj završili su u logoru Šarvar u Mađarskoj, zajedno s ostalim kolonistima. Tamo je proveo četiri godine – ali ni ondje se kartanja nije odrekao.
Govorio je mađarski i brzo se sprijateljio s vojnicima preko partija karata. U početku je namjerno gubio, a kad su vojnici „zagrizli“, počeo je pobjeđivati i osvajati ono najvrjednije – hranu. Tim je dobitcima pomagao svojoj obitelji i zemljacima da prežive te teške dane.
Legenda o kući izgubljenoj na kartama
Nakon rata, Božanić se preselio u Feketić, gdje se ponovno skućio. O njemu i danas kruže legende. Najpoznatija priča kaže da je jednom prilikom izgubio kuću na kartama, no sutradan je njegova supruga, baba Marta, sjela za isti stol, odigrala partiju i – vratila kuću!
Lički trag u Balaševićevoj pjesmi
Boža Pub počiva već gotovo pola stoljeća na groblju u Feketiću, no priče o njemu i dalje žive. Mnogi Ličani tvrde da je upravo Petar Božanić bio jedan od likova koji su inspirirali Đorđa Balaševića za pjesmu Boža zvani Pub.
Iako neki spominju i jednog Ličanina iz Zalužnice, činjenica je da ova pjesma, koju gotovo svi znaju, vraća sjećanja na ljude i krajeve iz Like, na život koji je nekada bio težak, ali i ispunjen osobitom snagom i prkosom.
