Od Petrinić Polja kod Otočca, preko izbjeglištva i novog života u Bačkoj, do lokalne javne funkcije u Bačkoj Topoli – životni put Pavla Lužaića priča je o generaciji ljudi koja je nakon ratnih devedesetih morala iznova graditi svoj život.
U serijalu priča o ljudima s naših prostora koji su nakon izbjeglištva pronašli novi život i ostavili trag u sredinama u kojima danas žive, zanimljivo je mjesto i Pavla Lužaića.
Rođen je u Petrinić Polju kod Otočca, a nakon ratnih događanja život ga je odveo u Bačku. Danas živi na području opštine Bačka Topola, gdje je godinama aktivan u lokalnoj zajednici – od organiziranja druženja i zavičajnih okupljanja do humanitarnih aktivnosti i sudjelovanja u radu lokalne vlasti.
Od 2023. godine obavlja funkciju pomoćnika predsjednika opštine Bačka Topola za područje poljoprivrede, zaštite životne sredine i ekonomskog razvoja. Na tu je funkciju postavljen 14. veljače 2023., nakon što je prethodno bio odbornik u Skupštini opštine Bačka Topola.
Na službenoj stranici opštine Lužaić je i danas naveden među pomoćnicima predsjednika opštine, dok se njegovo ime nalazi i na popisu odbornika lokalne skupštine.
Od Petrinić Polja i izbjeglištva do javne funkcije u Bačkoj Topoli
Lužaićev put posebno je zanimljiv kada se promatra kroz činjenicu da je riječ o čovjeku koji je, kao i mnogi drugi ljudi iz Like, Dalmacije, Banije i Korduna, nakon ratnih zbivanja morao započeti život praktično ispočetka.
U novoj sredini nije se zadržao samo na vlastitoj obitelji i poslu. Postupno se uključivao u život lokalne zajednice, a posebno u aktivnosti povezane s ljudima koji su, poput njega, na područje Bačke stigli iz drugih krajeva.
Godinama je bio jedan od ljudi uključenih u organizaciju različitih okupljanja, druženja i humanitarnih aktivnosti. Posebno mjesto u njegovom djelovanju zauzima zavičaj.
U Pačiru i Bačkoj Topoli okupljaju se ljudi porijeklom iz različitih krajeva nekadašnje Krajine, Like, Banije, Korduna, Dalmacije i drugih područja. „Zavičajni dan“ u Pačiru, primjerice, okuplja doseljene i izbjegle obitelji kroz sport, tradicionalne igre, glazbu i druženje. Lužaić je bio među ljudima koji su sudjelovali u organizaciji takvih događanja.
Upravo kroz takve aktivnosti njegova priča dobiva i drugu dimenziju – onu o ljudima koji su nakon gubitka starog zavičaja pokušavali sačuvati običaje, kontakte i osjećaj pripadnosti, istodobno gradeći novi život u Vojvodini.
Poljoprivreda, gospodarstvo i razvoj lokalne zajednice
Lužaić je u lokalnu politiku ušao kao odbornik Skupštine opštine Bačka Topola. Na lokalnim izborima 2020. bio je na listi „Dr Vojislav Šešelj – Srpska radikalna stranka“, a mandat odbornika napustio je u veljači 2023., kada je imenovan za pomoćnika predsjednika opštine.
Njegova sadašnja funkcija zato je nešto konkretnija od samog političkog predstavljanja.
Prema rješenju o imenovanju, među njegovim zadacima su predlaganje projekata značajnih za opštinu u oblastima poljoprivrede i zaštite životne sredine, davanje mišljenja o pitanjima iz tih područja te pokretanje inicijativa za njihovo rješavanje.
To je posebno značajno za Bačku Topolu, područje u kojem poljoprivreda ima važnu ulogu u lokalnom gospodarstvu.
Lužaić se tako pojavljivao i na sastancima s poljoprivrednicima te u aktivnostima lokalne samouprave vezanim uz poljoprivredu. U prosincu 2023. bio je među predstavnicima Bačke Topole na sastanku državne tajnice Ministarstva poljoprivrede s poljoprivrednicima, na kojem se razgovaralo o subvencijama, e-Agraru, ulaganjima u mehanizaciju i drugim mjerama potpore poljoprivrednim gospodarstvima.
Godinu ranije, odnosno nakon njegova imenovanja, njegovo je područje rada obuhvaćalo i ekonomski razvoj i zaštitu životne sredine, pa je riječ o funkciji koja povezuje nekoliko važnih područja lokalne uprave.
Zavičaj nije zaboravljen ni nakon tri desetljeća
Možda je upravo taj dio Lužaićeve priče zanimljiviji od same funkcije u lokalnoj upravi.
Jer, iako danas živi u Bačkoj, njegovo podrijetlo iz Petrinić Polja kod Otočca nije nestalo iz njegovih interesa.
Kroz razgovore o njegovom radu često se vraća tema mogućnosti povezivanja ljudi i sredina, gospodarske suradnje te načina na koji se iskustva i kontakti stečeni u novoj sredini mogu iskoristiti i za zavičaj.
Posebno ističe suradnju s drugim opštinama, kako u Srbiji tako i izvan nje, a među primjerima se spominje i suradnja s općinom Trpinja u Hrvatskoj.
Takva povezivanja možda neće promijeniti svijet preko noći, ali za ljude koji su nakon ratova ostali bez svog prvog zavičaja imaju dodatnu vrijednost. Ona stvaraju veze između sredina u kojima danas žive i krajeva iz kojih su potekli njihovi ljudi.
Lužaićev životni put zato se može promatrati iz više kutova.
Nije to priča o čovjeku koji je iz Petrinić Polja stigao do neke velike državne funkcije. Njegova je priča prizemnija, ali upravo zato i bliža mnogim ljudima s ovih prostora.
To je priča o čovjeku koji je nakon izbjeglištva izgradio novi život, uključio se u sredinu u kojoj živi, postao dio lokalne vlasti i pritom nije zaboravio odakle je potekao.
Od Petrinić Polja do Bačke Topole dug je put.
A za čovjeka koji je taj put prošao, možda je najveći uspjeh upravo u tome što danas, gotovo tri desetljeća nakon odlaska iz rodnog kraja, i dalje pokušava povezivati ljude, sredine i zavičaj koji nosi sa sobom.
