Sandra Božić je mlada i uspješna žena. Trenutno je na funkciji potpredsjednice Vlade Vojvodine, a u njenoj biografiji teško je i nabrojati sve što je uspješno radila. Posebno se isticala sa posebnom pažnjom prema izbjeglim i prognanim ljudima. Razgovaramo sa njom samo nekoliko dana pred parlamentarne izbore u Srbiji, a pored ogromnog broja obaveza i u pokrajinskoj Vladi i u stranci našla je vremena i za Razvojni portal. Otvorena kao i uvijek, o svim temama govori bez kalkulacije i direktno. Gospođa Božić posebno nam naglašava da ovaj intervju daje kao član Predsjedništva Srpske napredne stranke.
1. Vi ste potpredsjednica Vlade Vojvodine i žena koja se već dvije godine bori sa svim onim što se dešava u Srbiji. Kako danas vidite političku situaciju u Srbiji? Smatrate li da će se situacija nakon izbora smiriti?
Velika je čast govoriti iz pozicije člana Predsedništva SNS, kao i u ime politike koju svih ovih godina sprovodi Aleksandar Vučić uz podršku nas iz SNS, a uz ogromno poverenje građana Srbije. Tokom mandata u Narodnoj skupštini Republike Srbije svedočila sam različitim pokušajima da se ta institucija degradira, da se nasilje sa ulice preseli u plenarnu salu i za samu govornicu, dok danas svedočimo tome da je anarhija postala osnovna i jedina politika blokadera u svim segmentima društva. Identičan obrazac destruktivnog ponašanja imamo i sada, samo što se čini da je na videlo isplivala mržnja koju do sada nismo mogli da vidimo. Podsetiću da je pokušano ubistvo Milana Bogdanovića, koji podržava SNS, ispred Narodne skupštine, žene su se našle više puta na meti napada blokadera, naše stranačke prostorije su spaljivane, kamenovane, blokaderi su dolazili na kućne adrese funkcionera, a članovi i simpatizeri su trpeli pretnje, uvrede i nasilje. Činjenica je da je Srbija u prethodnih deset godina prošla kroz mnoge krizne situacije, što nas je naučilo na koji način da se nosimo sa krizama, ali i kako da izađemo iz njih jači i pametniji. Međutim, u tom periodu neumorno je radila jedna medijska mašinerija dobro podržana uticajem i sredstvima iz pojedinih stranih centara moći, koja je dovela do toga da u Srbiji ovih dana imamo oštro podeljeno društvo i pokušaj urušavanja poretka radi dolaska na vlast mimo volje građana, što je rezultiralo svim nemilim scenama kojima smo nažalost svedočili. Podsetiću vaše čitaoce da je u više navrata pokušano da se kroz različite NVO i udruženja plasira priča o Srbiji kao „najgoroj“ državi za život, kao i o tome da je Aleksandar Vučić diktator, autokrata i nečovek. Toga se sećamo od inicijative „Ne davimo Beograd“ i čuvene žute patke, preko „1 od 5 miliona“, Proglasa i drugih organizacija čiji smo cilj tada mogli tek da naslutimo, a danas već jasno vidimo razmere te kampanje i njene rezultate. Teško je prognozirati na koji način će se odvijati događaji u budućnosti, ali je još teže poverovati u to da ova ekipa ljudi koja sprovodi jasnu agendu, ima miroljubiv plan kako za izbore tako i za dan nakon izbora. Blokaderi su sebe ubedili da „pobeđuju“ i cilj toga jeste da sutra imaju alibi da optuže vlast za navodnu izbornu krađu, što su više puta najavljivali u svojim javnim nastupima. Zbog toga sumnjam u smirivanje situacije u tom smislu, ali stojim iza reči Aleksandra Vučića da ćemo svi biti spremni da branimo volju naroda ukoliko nam građani 25. oktobra budu ukazali poverenje kao i svih ovih godina, što iskreno očekujem.


2. Proteklih dana se nakon dužeg perioda u javnosti od Nenada Čanka ponovo pokrenula teza o statusu Vojvodine, a čak se u nekim krugovima spominje i promjena imena Srbije. Kako komentarišete sve to?
Nenad Čanak ima spisak lepih želja i svojih neostvarenih snova. Taj repertoar nam je poznat i slušamo ga pred svaki izborni ciklus. Zabrinjava činjenica da je ovoga puta našao sagovornike s druge strane oličene u studentsko-blokaderskom pokretu, a koji su očigledno spremni da pokrenu tu temu, uz mnoštvo drugih pitanja od nacionalnog značaja za Srbiju. Podsetiću da su predstavnici studentske liste istakli da bi pregovarali o statusu južne srpske pokrajine Kosova i Metohije, braću i sestre iz Republike Srpske su nazivali pogrdnim imenima, dok bi Srpsku ostavili na milost i nemilost. Nikada se nisu nedvosmisleno izjasnili da neće uvoditi sankcije Rusiji, niti su smeli da potvrde da će nastaviti saradnju s Kinom. Nemaju stav o generalu Mladiću, nisu smeli da pomenu položaj Srba u Crnoj Gori, dok o tzv. genocidu u Srebrenici ne smeju da se izjasne ili ga čak pojedinci i priznaju, a povrh svega toga izbegavaju da javnosti polože račune i otvoreno kažu šta je njihova politika, jer u televizijske duele šalju prazne stolice time pokazujući svoju bahatost i odrođenost od naroda koji žele da predvode. Očigledno je da u takvom okruženju Čanak nalazi pogodno tle da seje svoje ideje o secesiji Vojvodine. Pored Čanka pomenula bih i Bojana Pajtića koji se pokazao kao perjanica studentske liste iza čega stoji pokušaj vraćanja Demokratske stranke na političku scenu Srbije. Vrhunac te politike mogli smo da vidimo u nedavno objavljenom snimku na kojem Bojan Pajtić obnažen i bez svesti hropće ležeći na podu. Te i takve Aleksandar Vučić je više puta pozivao kao nosilac liste „Ujedinjena Srbija“ na javne debate pod njihovim uslovima, dok njihovo izbegavanje da se suoče s predstavnikom najjače partije i čovekom koji je obavljao najviše funkcije u državi govori u prilog tome da ne smeju da iznesu svoje političke stavove, zbog čega samo možemo da naslutimo šta se krije iza vrata blokaderskih plenuma i sesija različtih interesnih grupa u okviru tog pokreta. Uz sve to Aleksandru Vučiću je zabranjeno da se na N1 pojavi kao predstavnik liste u terminu koji su sami odredili, što govori o prilog tome da u jednom delu javnosti nije poželjno govoriti o očuvanju nacionalnih interesa, teritorijalnog integriteta i suvereniteta Srbije, što je neizostavni deo gotovo svakog javnog nastupa Aleksandra Vučića.
3. U zemljama regiona sve više je nacionalizma i problema za srpsku zajednicu. Kako vi vidite trenutni položaj srpske zajednice u zemljama regiona?
Nema ničega lošeg u tome voleti svoju zemlju i želeti da od nje napravite najlepše mesto za život svih njenih građana. Ja pre svega volim Srbiju, ali to ne znači da ona pripada samo Srbima. Naprotiv, Srbije je bila, jeste i biće zemlja svih njenih građana i to je tekovina za koju smo se borili kroz sve ratove, dok je Autonomna pokrajina Vojvodina odličan primer koji pokazuje da nas različitosti ujedinjuju. Od ljubavi prema sopstvenoj zemlji moramo razlikovati mržnju prema drugim narodima. Kada govorimo o okruženju izuzetno je teška situacija po Srbe u Hrvatskoj koji trpe strašne pritiske i pokušaje da im se ugasi ognjište, samo zbog toga što se ponose svojom verom, poreklom, jezikom i običajima. Zatim imamo položaj Srba u Bosni i Hercegovini, gde postoje stalni pokušaji da se organiče i otmu ovlašćenja Republike Srpske, da se prekroji Dejtonski sporazum koji je garant mira i stabilnosti i time otvori prostor za ambicije jednog dela stanovništva BiH kojima smeta samo postojanje Srpske i želja srpskog naroda za opstankom na tim prostorima. Kada govorimo o Crnoj Gori, nema dileme da postoji matrica po ugledu na ova dva primera gde Srbima nije dozvoljeno da istaknu svoju zastavu, koriste svoj jezik, uz stalne napade na Srpsku Pravoslavnu Crkvu. Posebno zabrinjava eskalacija nasilja u južnoj srpskoj Pokrajini Kosovu i Metohiji gde svakodnevno svedočimo teroru prema Srbima i imovini našeg naroda, a posebno nakon presude zločincima tzv. „Oslobodilačke vojske Kosova“. Zbog toga je bitno kakvu politiku ćemo izabrati na predstojećim izborima 25. oktobra. Aleksandar Vučić je svojim zalaganjem na međunarodnom i unutrašnjem planu pokazao da je očuvanje srpskih nacionalnih interesa ključno pitanje u vođenju države i osnov za opstanak i očuvanje našeg naroda, kulture, jezika i tradicije. Njegova politika je garant da neće biti novih „Oluja“ i pogroma stanovništva, jer je Srbija konačno dovoljno stabilna, snažna i poštovana širom sveta.
4. U Vojvodini je veliki broj izbjeglih i prognanih ljudi iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Kakvu poruku možete njima poslati za predstojeće izbore? Zbog čega da podrže listu “Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija”?
Ljudi koji su preživeli patnje i progon iz Hrvatske, kao i Bosne i Hercegovine imaju poseban osećaj za očuvanje sopstvene države. Znaju koliko je teško sačuvati zemlju i da sloboda nije nešto što je dato i nešto što se podrazumeva jednom kada se osvoji. Naprotiv slobodu moramo da čuvamo uvek, čak i kada se najmanje nadamo da postoji opasnost po našu državu. Smatram da je to slučaj i za ove izbore i da kao narod ne smemo da dozvolimo da nam se ponovi ono što se dogodilo 05. oktobra 2000. godine. Tada su ljudi bili zavedeni obećanjima koja su nudila rešenje za sve probleme preko noći, a tek kasnije smo videli da su nam prodali šećernu vodu. Upravo to nas je koštalo pola miliona radnih mesta manje, razorenog pravosuđa, zatvaranja velikog broja fabrika, isporučenja Srba Haškom tribunalu, uništenja srpske privrede i poljoprivrede, osiromašenja stanovništva, slabljenja srpskog dinara i odlaska mnogo mladih ljudi u inostranstvo. Srbija je zahvaljujući državničkoj politici Aleksandra Vučića uspela da se izdigne iz pepela u koji su je pretvorili ljudi koji se danas kriju iza takozvane studentske liste, a zapravo recikliraju sam vrh Demokratske stranke uz pomoć nevladinih organizacija. Verujem da građanima koji se sećaju ovog perioda ne treba mnogo pričati o tome koliko je bilo teško. Zbog toga pozivam sve ljude koji žele da sačuvaju Srbiju, da nam se pridruže do kraja kampanje, da sve to krunišemo izlaskom na biračka mesta zaokruživanjem broja 1 na listiću, a da 25. oktobra uveče proslavimo ubedljivu pobedu i ujedinimo Srbiju, kako i glasi naš slogan.
5. Veliki interes javnosti je izazvala najava gospodina Aleksandra Vučića da će nakon izbora skloniti politiku iz škola i sa fakulteta. Kako vi vidite tu situaciju? Nažalost neki studenti su izgubili dvije godine, a veliki broj njih je i napustio fakultete.
Ukoliko bismo živeli u okolnostima gde fakulteti i pojedine srednje škole nisu pretvoreni u partijske štabove, a profesori i nastavnici nisu postali politički komesari, odsustvo politike iz obrazovnih institucija bilo bi nešto uobičajeno. Međutim, imamo situaciju u kojoj su resursi državnih ustanova poput fakulteta i škola, zloupotrebljeni za političku kampanju i vođenje političke borbe. Posledice blokada fakulteta će se videti tek kroz nekoliko godina, iako podsećam da su blokade sprovodili glasni pojedinci često povezani s političkim partijama i nevladinim sektorom. Tu je jedna tiha većina studenata koji nisu učestvovali u plenumima i blokadama ispaštala zbog 20 ili 30 onih koji su vodili te plenume dopuštajući sebi da donose odluke u ime hiljada studenata. Iako je blokada trajala jednu godinu, tek završetkom ove akademske godine smo uspeli da uhvatimo korak. Gubici će tek biti vidljivi, posebno u pogledu kvaliteta stečenog znanja, broja upisanih i svršenih studenata. Pored toga nisu samo studenti ti koji su ispaštali, naprotiv, radi se o godinu dana plaćanja troškova iznajmljivanja smeštaja i života što su roditelji najviše finansijski osetili. Takva situacija naravno da ne uliva sigurnost kako budućim studentima, tako ni roditeljima, dok trajno urušava kvalitet nastave i kredibilitet posebno beogradskog Univerziteta koji je građen preko dva veka. Zbog toga je ova najava Aleksandra Vučića izuzetno bitna, a kako bi bila sprovedena potrebna nam je podrška što većeg broja glasača
6. U Srbiji se 25. Oktobra održavaju presudni izbori. Kao visoki funkcioner Srpske napredne stranke, kakav rezultat očekujete?Pre svega lično sam uverena u ubedljivu pobedu liste „Ujedinjena Srbija – Aleksandar Vučić“, a kao funkcioner SNS to mogu i da potvrdim kroz izkustvo sa terena i razgovora s građanima. Čak i u privatnim razgovorima s prijateljima i poznanicima, sve više čujem reči podrške za Aleksandra Vučića čak i od ljudi koji su bili uzdržani ili otvoreno protiv naše politike. Ta činjenica uliva dodatnu nadu da su ljudi videli koliko je značajno da izađu na izbore i podrže Aleksandra Vučića i njegovu politiku koja je Srbiji obezbedila nove puteve i pruge, ekonomsko blagostanje i stabilnost, prepoznatljivost Srbije u svetu, kao i nove investicije. Verujem da ćemo pobediti i u mestima za koje blokaderi smatraju da potpuno pripadaju njima jer su se ljudi oslobodili straha koji su protekle dve godine blokaderi sejali targetirajući sve koji drugačije misle.


