Prošla je godišnjica smrti Miljka Vitezovića (1951. – 2024.), pjevača narodne glazbe koji je tijekom više od četiri desetljeća karijere ostavio dubok trag na glazbenoj sceni. Iako nikada nije težio estradnom sjaju i medijskoj popularnosti, njegova interpretacija tradicionalnih pjesama i suradnja s najboljim trubačkim orkestrima učinili su ga jednim od najprepoznatljivijih glasova narodne glazbe.
Za sebe je govorio da nije samo pjevač, nego čovjek koji pjesmom čuva uspomenu na svoj narod i zavičaj.
“Pjevao sam u službi svog naroda”
Miljko Vitezović često je isticao kako je njegova najveća želja bila ostaviti pjesme koje će nadživjeti njega samoga.
„Ja sam pjevač u službi svog naroda. Osjećao sam potrebu da se odužim svojim precima i zemljacima, da poslije mene ostane pjesma koja će dirnuti svakog čovjeka iz mog kraja“, govorio je.
Iako je obišao gotovo cijeli svijet, nikada nije zaboravio odakle potječe.
„Obišao sam sve meridijane ovog svijeta, ali znam tko sam, čiji sam i odakle sam“, bila je jedna od njegovih često citiranih rečenica.
Ljubav prema glazbi počela je u djetinjstvu
Prisjećajući se svojih početaka, znao je ispričati kako je njegov otac silno želio da svira trubu.
„Izveo je iz štale vola i zamijenio ga za trubu“, govorio je Miljko, ističući koliko je obitelj bila spremna žrtvovati kako bi podržala njegov glazbeni put.
Na kraju je odabrao harmoniku, učio od poznatih glazbenika Mije i Ace Krnjevca, osnovao vlastiti orkestar i godinama nastupao diljem svijeta.
Unatoč uspješnoj karijeri, glazbu nikada nije promatrao kroz broj prodanih albuma ili estradnu slavu.
Daleko od estradnog života
Iako je snimio više od dvadeset albuma i velik broj pjesama koje su postale nezaobilazan dio narodnog glazbenog repertoara, Miljko Vitezović živio je povučeno, daleko od medijske pozornosti.
Za sebe je govorio kako mu je obitelj uvijek bila važnija od estrade.
„Važno mi je da trajem, negdje u sredini“, govorio je, prisjećajući se savjeta svojega djeda:
„Sve što je u sredini najslađe je. I kod lubenice je najslađe srce.“
Kralj pjesama uz trubu
Miljko Vitezović ostat će upamćen i kao pjevač koji je snimio najveći broj pjesama uz pratnju trubačkih orkestara.
Njegove interpretacije pjesama poput “U livadi pod jasenom”, “Višnjičica rod rodila”, “Sa Ovčara i Kablara”, “Tamo daleko”, “Moji Kosjerići”, “Kosjerićka lepotica”, “Nema raja bez rodnoga kraja” i brojnih drugih postale su nezaobilazan dio repertoara ljubitelja narodne glazbe.
Posebno je volio surađivati s vrhunskim trubačima, a tijekom karijere snimio je nekoliko zapaženih albuma s orkestrima Svetozara Lazovića Gonga i Miće Petrovića, uz podršku legendarnog aranžera Dragana Kneževića.
Govorio je kako nije nimalo jednostavno pjevati uz snažan zvuk petnaestak trubača.
„Zamislite tu buku, a vi morate otpjevati potpuno točno“, prisjećao se sa smiješkom.
Nasljeđe koje ostaje
Miljko Vitezović preminuo je 2024. godine, a pokopan je 9. svibnja u Beogradu.
Iza sebe nije ostavio samo bogatu diskografiju, nego i glazbenu ostavštinu koja nastavlja živjeti među ljubiteljima tradicionalne narodne pjesme. Njegove interpretacije i danas se slušaju na obiteljskim okupljanjima, saborima i glazbenim manifestacijama, potvrđujući da istinske pjesme i iskrena emocija ne poznaju vrijeme.
Miljko Vitezović ostat će zapamćen kao pjevač koji je cijeloga života ostao vjeran svojim korijenima, tradiciji i ljudima o kojima je pjevao.
