Glamočko gluvo kolo: Dva puta je proglašeno za najbolje kolo u Europi, a uvršteno je i u svjetsku kulturnu baštinu

Kolo bez muzike, taktove daju udarci nogu gorštaka o zemlju i zvonki treptaji gerdana na djevojačkim grudima. Na komandu, pokreti i koraci igrača se mjenjaju, a samim tim i zvukovi. U isto vrijeme Glamočko gluvo zrači muškom snagom i djevojačkom nježnošću.

Ovo kolo iz glamočkog kraja je dva puta proglašeno za najbolje kolo evropskog kontinenta, a od 1982. godine „UNESCO“ ga je uvrstio u svjetsku kulturnu baštinu.

Igralo se i u drugim mjestima dinarskog kraja, samo pod različitim imenima. Na Kordunu se zove Đikac, u Bukovici Bukovačko, a u Glamoču, Gluvo glamočko kolo.

Kaže se da ljudi u doba turske vladavine nisu smjeli privlačiti pažnju pa su igrali bez muzike zbog čega se i zove gluvo. Kolo je predstavljalo i dio socijalnog života ljudi u tom vremenu. Uz Gluvo glamočko gluvo su se birale djevojke za udaju, kršne i kadre.

Takođe, kolovođa nije mogao biti baš svako, obično je to bio najjači ili najljepši momak u grupi. U jednom dijelu taj isti momak, gorštak i harambaša, tako što klekne dok djevojku drži za ruku pokazuje poštovanje prema svojoj, često puta, budućoj ženi. Jednom od stubova njegovog budućeg kućanstva.

Privacy Overview

Ova web stranica koristi kolačiće kako bismo vam mogli pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje vas kada se vratite na našu web stranicu i pomoć našem timu da shvati koji su vam dijelovi web stranice najzanimljiviji i najkorisniji.