Prije sedam godina, kada je u Ličkom Petrovom Selu počela izgradnja modernog hotela s četiri zvjezdice, mnogi su u tom trenutku tu ideju smatrali iluzijom. Danas, čak i najveći skeptici priznaju da je upravo ta investicija otvorila vrata novim mogućnostima i stavila ovo poslijeratno selo, smješteno u neposrednoj blizini Plitvičkih jezera, na kartu potencijalnih turističkih destinacija.
Hotel Lyra postao je simbol nove šanse za selo koje je decenijama bilo obilježeno ratnim razaranjima i demografskim padom. Ubrzo nakon njegove izgradnje, na drugom kraju sela niknuo je i manji hotel, a poticaj su dobili i privatni iznajmljivači – među prvima Bogdan Bobić, koji je tada započeo s iznajmljivanjem apartmana. Lokalna zajednica je u jednom trenutku bila podijeljena oko ideje da se nekadašnja škola prenamijeni u ugostiteljski objekt, no s vremenom su se slegle strasti, a rezultati su govorili sami za sebe.
Danas, nekoliko godina kasnije, euforija je jenjala. Iako je selo vizualno oplemenjeno, mnogi se pitaju – je li ta investicija bila iskorištena na najbolji način?
Projekt je djelomično sufinanciran kroz europski program „Kohezija i konkurentnost“, a njegovi benefiti su neosporni. No, istodobno je ostalo neodgovoreno ključno pitanje: gdje je bila šira društvena podrška? Samo pedesetak metara od modernog hotela još uvijek stoji devastirana zgrada pošte, a s druge strane puta – zapušten spomenik koji posjetitelje podsjeća na ne tako davnu prošlost.
Selo i dalje nosi breme nedovršene obnove – velik dio kuća identičnih je površina, bez fasada, sa samo osnovnim uvjetima za život. Nedostaje i sustavna marketinška promocija. Turističke zajednice nisu prepoznale ovu investiciju kao temelj nove turističke priče, pa tako Ličko Petrovo Selo i dalje ostaje gotovo nevidljivo na internetskim tražilicama i turističkim kartama, unatoč tome što se u njemu nalazi jedan od najsuvremenijih hotela u Lici.
Hotel Lyra se, razumljivo, pozicionira kroz brend Plitvičkih jezera – marketinški mudar potez – no činjenica da hrvatski jezik nije dostupan na njegovim internetskim stranicama dodatno potvrđuje da se prvenstveno oslanjaju na strane goste. I dok će oni doći očekujući uređeno okruženje, dočekat će ih selo bez osnovne javne infrastrukture.
Dolazak privatnog investitora i europsko sufinanciranje trebali su biti samo početak. No, pitanje je – jesmo li mi kao društvo uopće bili spremni na takvu priliku? Jesmo li je znali iskoristiti za širi razvoj, za privlačenje novih ulaganja i za stvaranje uvjeta koji bi vratili život u selo?
Ova priča iz Ličkog Petrovog Sela pokazuje koliko su pojedinačne inicijative važne, ali i koliko brzo mogu izgubiti snagu ako ih ne prati sustavna i društvena potpora – od institucija do svakog pojedinca. Bez toga, i najkvalitetnije investicije ostaju usamljene točke na mapi, umjesto zamašnjaka za cjelokupni razvoj.
