Nikolina je novinarka “Blica”, i ona je “dijete iz kolone” odnosno još jedna javna ličnost iz naših krajeva.
“Najteže pitanje je ono najlakše: “Odakle si? Stanem, zamislim se, pa počnem da objašnjavam, a zapravo život svih nas “djece iz kolone” put je prepun lutanja, životarenja i traženja korijena i smisla.
Mnogi su iskoristili pravo na “putovnicu” kao jedino nasljeđe mjesta rođenja i otišli daleko od domovine ili onoga što su smatrali svojom domovinom, šta god ona bila.
Drugi, pak, poput mene ostali su ovdje u Srbiji da grade krivu kulu od onih 20 maraka što je majka imala i ponjela sa sobom tog 4. avgusta 1995. godine. Ta kula ruši se i diže svakog dana – nekada je breme, nekada olakšanje.
Ima i onih trećih, koji su se vratili. Bio je to povratak u nepoznato, a opet najpoznatije i jedino sigurno što u životu imaju.
Sve u svemu, zaključak je isti: “Jednom izbjeglica, zauvijek izbjeglica.”
Ako razmišljam kome je bilo najteže, znam da sigurno nije bilo meni. O onome što je bilo poslije ne želim da govorim. Godine siromaštva ostavljam samo nama da se sjećamo.
Danas nije tako. U jednoj porodici Govoruša postoje sva tri čoveka sa početka priče. Baba se vratila, deo porodice je u Njemačkoj, a ja sam ovdje u Srbiji. Neskućeni, lutalice u čekanju da će biti bolje i da će vozovi šinama ponovo ići ka budućnosti.
