Sve učestaliji napadi na novinare u Srbiji pokazuju da obavljanje ovog posla postaje ne samo težak, već i potencijalno opasan poziv. Jedan od primjera koji oslikava ozbiljnost problema jeste situacija u kojoj se novinarka Ljiljana Stanišić, dugogodišnja novinarka dnevnog lista Kurir, već više od godinu dana suočava s neosnovanim napadima, lažnim optužbama i organiziranim kampanjama diskreditacije.
Stanišić je tokom svoje karijere izvještavala o osjetljivim društvenim temama, kriminalu, korupciji, socijalnim pitanjima i slučajevima od značaja za javni interes. Njen rad često je podrazumijevao istraživanje tema koje nisu popularne među akterima o kojima je izvještavala, što je novinarki odavno donosilo pritiske, ali nikada u ovakvom obimu.
Prema javno dostupnim informacijama i navodima njenih kolega, slučaj je eskalirao u maju prošle godine, kada je fotomontirani materijal s njenim likom i imenom počeo da se dijeli u osnovnoj školi koju pohađaju njena djeca. Time su u čitav proces po prvi put direktno uvedeni članovi njene porodice, što predstavlja dodatni nivo pritiska i zastrašivanja. Posebno zabrinjava što je materijal distribuiran među djecom, u trenutku kada je javnost još uvijek duboko potresena tragedijom u OŠ Vladislav Ribnikar, u kojoj je učenik Kosta Kecmanović ubio svoje vršnjake i radnika obezbjeđenja. Svaki pokušaj izazivanja vršnjačkog nasilja, pogotovo nakon takve tragedije, zahtijeva najoštriju osudu.
Isti fotomaterijal dijeljen je i ispred redakcije lista Kurir, gdje Stanišić radi, kao i u blizini njene zgrade, što ukazuje na dugotrajan, sistematičan i koordiniran progon. Pritisci kojima je izložena ne jenjavaju mjesecima.
Prema podacima domaćih i međunarodnih organizacija za zaštitu slobode medija, Srbija se posljednjih godina suočava s porastom pritisaka i prijetnji usmjerenih ka medijskim radnicima. Urednici i reporteri u više navrata prijavljivali su prijetnje smrću, uznemiravanje na društvenim mrežama, targetiranje u javnom prostoru, kao i političke i ekonomske pritiske. Ugleđne novinarske organizacije upozoravaju da je broj kampanja usmjerenih na diskreditovanje novinara u porastu, dok veliki broj slučajeva i dalje ostaje neriješen.
Stručnjaci ističu da su napadi na novinare ujedno i napadi na javni interes, jer zastrašivanje ljudi koji svoj rad zasnivaju na činjenicama, dokazima i argumentima direktno podriva slobodu medija i demokratske procese. Posebno alarmantni postaju slučajevi u kojima se prijetnje prenose na članove porodice novinara, što predstavlja ozbiljno kršenje elementarnih društvenih normi, prava djece i svih standarda zaštite ljudskih prava.
Slučaj Ljiljane Stanišić još jednom stavlja u fokus neophodnost efikasne institucionalne zaštite novinara u Srbiji. Dok se nadležne institucije pozivaju da reagiraju pravovremeno, temeljito i nepristrasno, novinarske organizacije upozoravaju da nijedan napad na medijske radnike – fizički, psihološki ili digitalni – ne smije ostati nekažnjen.
Ovaj incident nije samo lični problem jedne novinarke, već pokazatelj šire društvene pojave koja zahtijeva ozbiljnu pažnju javnosti i odlučnu reakciju države. Uprkos tome što je prošlo gotovo devet mjeseci, počinioci i organizatori ove kampanje i dalje nisu identificirani, a nadležne institucije još uvijek nisu zaključile slučaj. To otvara dodatna pitanja o kapacitetu i volji sistema da zaštiti ljude koji obavljaju jedan od najvažnijih poslova u svakoj demokratiji – posao informiranja javnosti.
