Dvadesete godine života su zaista zbunjujuće. To je razdoblje kad većina mladih pokušava da pronađe balans između djeteta koje još uvijek živi u njima i odrasle osobe koja će svaki čas iskusiti čari “pravog života”.
Petar Mišljen je još jedan čovjek koji je prošao težak put od izbjegličke kolone do doktora tehničkih znanosti. Rođem je u Zadru, a u izbjeglištvo
„Jedna lampa pod Tromeđom sija, kad dogori otići ću i ja..“ refren je nove pjesme koja je izašla prije dvije godine u izvođenju Rajka Lalića i Srpske Tromeđe, kao najava još nekoliko njihovih pjesama.
U serijalu predstavljanja ljudi sa naših područja koji su uspjeli u poslu sa kojim se bave, danas predstavljamo Natašu Bućan. Nataša je rođena u Glini 30.06.1995. godine, a odmah po rođenju odlazi u izbjeglištvo. Djetinjstvo provodi u Novom Sadu gdje završava osnovnu školu, a nakon toga i srednju Tehničku školu „Pavle Savić“. Nataša je danas po zanimanju magistra farmacije,a kaže da nije zaboravila ni svoje korijene i porijeklo.
Oko 70 kilometara zapadno od Visa nalazi se Jabuka, mali vulkanski otok koji predstavlja vječiti izazov za ljubitelje pustolovina. Gotovo je nevidljiv na geografskoj mapi i slovi za najdalji hrvatski otok.