Mnogo je legendi o ovoj rijeci i njenom imenu, a jedna od njih kaže da su je rimski vojnici nazvali UNA. Oni koji žive uz nju, imaju običaj reći da bi trebalo ljudima u cijelom svijetu pokazati tu ljepotu, te da bi i stranci imali čemu da se dive kad bi došli na Unu. Često se među turistima čuju pitanja zašto se više i bolje ne radi na promoviranju ovog prirodnog bogatstva.
Kršni Ličani – solunci koji su dobili zemlju kao nagradu nakon prvog svjetskog rata ,na Jojkića pustari kod Inđije, sa starosjedeocima su formirali 1927. godine selo Ljukovo, jedno od najmlađih u Vojvodini. Na pustaru su došli iz Like, odakle su ponjeli tek poneki zavežljaj, i želju da u novom kraju bolje i srećnije žive. I ta želja im se, uz mukotrpan rad, i ostvaruje.
U današnjem dinamičnom svijetu, obrazovanje ne poznaje granice. No, koliko često razmišljamo o cjelokupnom blagostanju naše zajednice, uključujući i najmlađe članove obitelji?
Kada je 1983. godine snimio “Malog mrava”, obilježio je sebe u mravinjaku ljudi ovog svijeta. Sa ovom pjesmom Toma Čolović (1949 – 2008) je od dobrog šumadijskog pjevača postao jugoslavenska megazvijezda. Pjesma “Mali mrav” je pobijedila Tomu Čolovića, Toma Čolović je postao “Mali Mrav” sa velikim slovom.
Ovo je još jedna priča o još jednom uspješnom čovjeku čiji korijenu potječu iz Like, ali isto tako još jedna priča o iskrivljenom sustavu vrijednosti što se dokazuje i na ovom primjeru.