razvojni_logo_cb_s

Crkva Svetog Petra i Pavla u Zalužnici je kulturno dobro koje opstaje stoljećima

Jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na području Like o kojoj ima jako malo podataka. Tako bi se najkraće mogla opisati crkva Svetog Petra i Pavla u Zalužnici kod Vrhovina. Nema dostupnih i točnih podataka o točnom datumu njene izgradnje. Prema jednom od raspoloživih izvora, crkva je izgrađena 1753. godine, a prema drugom, tada je započela njena izgradnja dok je završena 1763. godine. Prilikom obnove krova crkve, na jednom kamenu pronađena je uklesana 1770. godina, a taj podatak je uklesan i na ulaznim vratima što za mnoge predstavlja dokaz da je baš te godine završena izgradnja.

Iz svega se može izvući zaključak da je prvobitna bila namjera da se završetak gradnje crkve poklopi s obilježavanjem stogodišnjice pobjede hrišćanske vojske nad Turcima. Bitka se odigrala 1663. godine kod Jurjevih stijena. Te godine je grof Petar Zrinski potukao Ali Pašu Čengića, koji je napao sa 8000 turskih vojnika.

U temelje crkve uzidani su kosturi šestorice žitelja iz Zalužnice koji su poginuli u borbi s Turcima upravo 1663. godine. Crkva je sagrađena u romanskom stilu, ali su 1936. godine toranj i zvonik preuređeni u vizantijskom stilu. U Zalužnici je nekad postojala Bogoslovija, koju je 1746. podigao godine vladika gornjokarlovački Pavle Nenadović a kasnije i mitropolit karlovački. Za vrijeme vladike Jakšića, ova Bogoslovija odgaja oko 40 sveštenika, kao i ona u Metku, koja je osnovana kasnije. Pored Zalužnice Zalužnička parohija je obuhvatala i veći dio sela Podum čime su ova dva sela zauvijek povezana.

Izgradnju crkve inicirala je Pravoslavna crkva u Hrvatskoj uz pomoć i odobrenje tadašnje austrijske vlasti na čelu s Marijom Terezijom, čiji dvor je zaustavio brojne opstrukcije oko gradnje crkve.

Osamdesetih godina prošlog stoljeća je obnovljena sredstvima ljudi iz sela rasutih po svijetu. Tada je postavljena nova fasada i uređen je krov. Ostaje zapamćeno da je 2003. godine obavljeno prvo vjenčanje u poslijeratnom periodu, a 2006 godine je zamijenjena i stolarija. Ova crkva je do danas ostala gotovo jedina na širem području koja je izdržala dva rata te mnoga turbulentna vremena. Stanje Crkve danas zahtijeva daljnju obnovu, kako bi ostala sačuvana i za neke buduće generacije ljudi na ovim prostorima.