U mjestima iz kojih su se ljudi raselili po cijelom svijetu, najčešće ostaju samo uspomene i lijepa sjećanja na nekadašnje prijatelje iz osnovnih škola. U mjestu Vrhovine 2017 godine napravljeno je druženje sa nekadašnjim učiteljem koje je okupilo nekadašnje učenike koji danas žive na nekoliko kontinenata. Iako je najavljeno kao redovito okupljanje svake godine,od tada se nova družanja nisu održala. Razvojni portal donosi priču sa tadašnjeg druženja uz nadu da i ovo druženje neće ostati samo još jedna uspomena na papiru.
Ponovno okupljanje nekadašnjih učenika Osnovne škole ‘Nikola Tesla’ u Vrhovinama, koje su životni putevi odveli na različite strane svijeta. Ideja za druženje potekla je od njihovog razrednog starješine Miloša Jerkovića
‘Stari orah, suše mu se grane, zavičaj sam video još lane; stari orah, suše mu se grane; aj, zavičaj sam video još lane…’ Ovi stihovi su odzvanjali 15. Srpnja 2017. godine u Vrhovinama, na prvom okupljanju i druženju bivših učenika Osnovne škole ‘Nikola Tesla’ Vrhovine sa nekadašnjim omiljenim nastavnikom i razrednim starješinom Milošem Jerkovićem, koji posljednjih nekoliko godina umirovljeničke dane provodi u Vrhovinama.
Na prvom ovakvom susretu okupilo se pedesetak učenika koje su životni putevi odveli na različite strane svijeta. Ideja je potekla upravo od nastavnika Miloša Jerkovića, a da njene realizacije došlo je u najvećoj mjeri zahvaljujući trudu Slavice Srdić, trenutno nastanjene u Beogradu, koja već godinama na razne načine okuplja svoje Vrhovljane.
Miloš Jerković cijeli svoj životni put posvetio radu sa djecom i izveo brojne generacije na pravi put. Do 1995. godine živio je i radio u Osnovnoj školi ‘Nikola Tesla’ u Vrhovinama, nakon čega odlazi u izbjeglištvo u Veliku Planu. Prije sedam godina, a odmah nakon dobivanja stana kroz program stambenog zbrinjavanja, vraća se u Vrhovine gdje živi sa suprugom Javorkom.
Osnovna škola ‘Nikola Tesla’ Vrhovine, kao jedna od modernijih škola u Lici, sagrađena je 1969. godine u najvećem dijelu mjesnim samodoprinosom koji su prikupljali stanovnici Vrhovina, a oni siromašniji su svoj dio odrađivali na drugi način. Već 1972. godine izgrađena je i moderna kino sala sa gotovo 200 sjedećih mjesta gdje su održani brojni koncerti, ali i projekcije filmova. U sklopu kino sale postajao je i čuveni disko klub gdje su se rodile brojne ljubavi i brakovi Vrhovljana. Nakon što se mnogi nisu vidjeli i po četrdeset godina, okupljeni su prisjetili tih nekadašnjih vremena, uz ponovni susret u zavičaju sa omiljenim nastavnikom.
Minule godine su bivšim đacima donijele puno toga počevši od ratova, stradanja, raseljavanja i ponovnog kretanja od nule. Mnogi su ovaj susret prepun emocija iskoristili da svojim nekadašnjim školskim drugovima ispričaju svoje životne priče.
Ljubicu Rupčić iz Zagreba životni putevi su odveli u daleku Afriku gdje je provela gotovo 17 godina. ‘Svih tih 17 godina živjela sam samo za dan da se vratim u svoj zavičaj’, ističe Ljubica, koja ima tvrtku za iznajmljivanje ozvučenja, ali sve češće dolazi u rodne Vrhovine.
Uz priču i pjesmu druženje je nastavljeno do kasno u noć, a oživljena su brojna prijateljstva. Dogovoreno da ovo preraste u tradiciju i da se već iduće godine svi ponovno okupe, ali u još većem broju.
