Kultni restoran Lička kuća, jedan od simbola Nacionalnog parka Plitvička jezera, ali i ličke tradicije, prošle godine je proslavio 50 godina postojanja.
„Lička kuća je otvorena 4. srpnja 1972. godine. Sjećam se, radovi su kasnili pa su se izvodili sve do dana otvorenja. Pred otvorenje radilo se preko noći, radnici su znali od umora spavati na samom gradilištu. U Ličkoj kući, na gornjoj etaži, bila su četiri lička sela: Doljani, Smiljan, Pećani i Lovinac. U početku je na donjoj etaži, današnjoj Japodskoj kući, bio disko, a nakon toga market budući da je kamp u neposrednoj blizini imao do 2500 kampista. Nakon preseljenja kampa u Čatrnju, na donjoj etaži umjesto marketa otvorena je Japodska kuća. Takav raspored ostao je do današnjih dana. Lička kuća bila je najpoznatija po svojoj janjetini s ražnja koja je pogotovo bila cijenjena kod domaćih gostiju. Pored janjetine izuzetno je bio tražen kruh ispod peke koji smo radili u vlastitom aranžmanu. Zanimljivo je da je restoran bio otvoren do 23.00 sata, ali malo kada je bio zatvaran prije 1:00 do 2:00 sata iza ponoći. U Ličkoj je uvijek bila glazba uživo, nastupali su razni glazbeni, mahom tamburaški sastavi. Za restoran Ličku kuću vodilo se računa da u njemu radi kvalitetnije osoblje, uglavnom su radili stipendisti.“ –ispričao je Pajo Miletić, nekadašnji direktor restorana Lička kuća.
Cijeli restoran uređen je po uzoru na seoske ličke kuće, a predstavljeni su i drevni zanati. Interijer u svakom znatiželjnom oku preuzima ulogu etnografskog muzeja, uz najtopliju i najsrdačniju domaću atmosferu. Lika ni danas ne može pobjeći znakovima koji podsjećaju na nekoć težak život gorštaka, ali prohtjevi novoga doba lako nalaze svoje mjesto u takvim prostorima, pa i ti detalji puno govore o otpornosti stanovnika. Usprkos tom teškom okruženju, Ličani su ostali odlični domaćini koji će svakog putnika ugrijati uz vatru, nahraniti pravom domaćom hranom i okrijepiti mirisnom šljivovicom ili travaricom kojoj prepisuju brojna ljekovita svojstva.
Lika je znana po tvrdoj zemlji i oštrim zimama, ali Ličani nisu nikad dopuštali da im trpeze budu odraz oskudice. Upravo suprotno, tko poznaje odnos Ličana prema hrani, znat će da je u njemu mnogo strasti, osobite kreativnosti i umijeća, a nerijetko i veselja, pa i pravih gozbi. Nije stoga čudno da i ovaj restoran iz rijetkih i najprobranijih namirnica izvlači ono najbolje i tako dostiže kvalitetu autohtone kuhinje dostojne usporedbe s najboljim svjetskim restoranima.
