Nakon sedamdeset godina propadanja, u posljednjih nekoliko godina počeli su intenzivni radovi na obnovi hrama Uspenja Presvete Bogorodice u Vrelu Koreničkom, a nakon duže pauze praznik Velike Gospojine ponovno je proslavljen uz gromoglasan zvuk crkvenog zvona. Tako je bilo prije par godina, a u međuvremenu, ova svetinja je gotovo u potpunosti obnovljena.
U malom ličkom selu, smještenom na putu između Plitvičkih jezera i Korenice, zadnji se put u crkvi zvonilo na službu božju 1941. godine, sjećaju se stariji mještani. Odmah dodaju kako je nekad zvonjava ipak bila drukčija, jer su na tornju bila dva zvona.
Crkva je stradala u Drugom svjetskom ratu i kasnije je zapuštena. Nakon rata poneko bi nestašno seosko čeljade u kasnu uru znalo potezati uže zvona i rasaniti seljane, ali bi se ubrzo našlo i nekoliko ljudi koji su sa zvonom imali i drugačije planove te su ih skinuli i prodali, navodno u Bihaću. Tako su dva gvozdena zvona završila u starom željezu.
Prema onome što piše na drvenoj tabli, pričvršćenoj na starome deblu, vreljska pravoslavna crkva počela se graditi 1797., a dovršena je 1801. godine. No i prije nje tu je postojala manja, drvena crkvica. Njezini temelji još se uvijek mogu nazrijeti kroz zemlju i travu na cimiteru, starom, crkvenom groblju.
Na izbrazdanim, kamenim križevima, ćiriličnim su pismom uklesana imena ljudi čiji je život bio vezan uz ovaj, često surov, planinski kraj. Jedno od njih je Oklobdžija, prezime oca Manojla ili, kako ga je narod zvao, popa Mane. S obitelji je u Vrelu živio do Drugog svjetskog rata, a nakon tragične sinovljeve smrti u logoru Jadovno odlazi u Zagreb kod drugog sina, gdje i umire.
– Prvobitna, drvena crkvica bila je sagrađena početkom 18. stoljeća. Imala je veliku ikonu sv. Stefana Dečanskog, kojega slave Drakulići, poznati u ovome kraju. Ikona je bila čuvena po ljepoti i narod ju je dolazio vidjeti. Kasnije se rodila potreba za većom crkvom i sagrađen je novi, kameni hram, jedan od ljepših i živopisnijih u ličkom kraju. Pločice su primjerice donesene iz Venecije. Crkva je 1936. dobila i struju, za što je bio zaslužan otac Manojlo – pričaju upućeni u historijat ove svetinje.
Nakon pola stoljeća propadanja, vreljska se crkva intenzivnije obnavlja posljednjih desetak godina. Postavljen je novi krov, pa toranj s bakrenim pokrovom, izrađena je nova stolarija, da bi se na kraju iz Australije javio Milan Čuić, porijeklom iz obližnjeg zaseoka Ćujića Krčevine i ponudio donaciju za izradu zvona.
Nakon višegodišnjih radova na uređenju cijele crkve, prije nekoliko godina je promijenjen krov, a završetak aktivnosti se dogodio 26. studenoga, kada je episkop gornjokarlovački Gerasim, uz prisustvo mnoštva vjernika, osvetio zvono koje je donirao Dejan Vukobratović iz Rudanovca kod Korenice.
Vrelo Koreničko je selo pored Korenice koje prema zadnjem popisu ima stotinjak stanovnika, a posljednjih nekoliko godina se počelo ubrzano turistički razvijati, te su izgrađeni brojni apartmani, od kojih velik broj ljudi ovdje i živi. Hram Uspenja Presvete Bogorodice predstavlja centralno mjesto u selu te se svakodnevno radi na obnovi vjerskog i kulturnog života.
