Između Bijeloga mora i poluotoka Tajmira žive Neneci, pleme koje se još naziva i Samojedima ili Jurakima. Njihov način života fascinira iz više razloga. Jedan od njih je preživljavanje u surovom okolišu, na suludo niskim temperaturama. Godišnje čudesno pleme Neneci prelaze i dvije tisuće kilometara kako bi migrirali s ljetnih na zimske pašnjake, seleći svoje kampove.
Zimi čudesno pleme Neneci obitavaju južno od delte rijeke Ob, a potom kreću prema sjeveru poluotoka Jamal, gdje su im ljetni pašnjaci. Poluotok Jamal, koji je okružen Arktičkim oceanom, na nenetskom jeziku znači “rub svijeta”, što otkriva ponešto i o tom negostoljubivom kraju, gdje temperature padaju i do minus pedeset stepeni Celzija. U tom kraju Neneci žive duže od hiljadu godina, prvenstveno zahvaljujući sobovima koji ih griju i hrane.
Zanimljivo je kako mogu prepoznati pojedinačne životinje u krdu, a i svaka porodica ima svojeg posebnog soba koji je oslobođen vuče sanjki. Taj je sob poput kućnog ljubimca koji živi u porodici poput psa.
Sobovi pružaju Nenecima sve što im je potrebno za preživljavanje. Kožom prekrivaju domove i tako se štite od hladnoće. Od krzna izrađuju odjeću poput kaputa i čizmi te pokrivače. Kosti se koriste za izradu posuđa i dijelova saonica, a meso se jede sirovo, kuhano ili smrznuto. Krv sobova je posebno cijenjena kao bogat izvor vitamina. Osim sobova, Neneci jedu i ribu. I to najčešće smrznutu.
Plemenski domovi su šatori od kostiju i kože, a njihova konstrukcija se može sastaviti i rastaviti za manje od dva sata. Zahvaljujući odličnoj toplinskoj izolaciji, od sobove kože, unutar šatora je toplo i ugodno čak i kada vanjske temperature padaju na desetke stupnjeva ispod nule. Kada im zatreba voda, žene iz plemena izlaze iz šatora s malim saonicama i lopatom. Čisti snijeg koji skupe zagriju u loncu iznad vatre kako bi se otopio, a vodu koriste za piće.
Neneci nemaju slobodne vikende jer briga o sobovima i skupljanje hrane traži svakodnevne aktivnosti. Od posla se pak odmaraju samo jednom godišnje. Kada se čitava zajednica okuplja na utrkama saonicama i druženju. Budući da se snijeg na Arktiku otapa brže nego prije, Neneci moraju prilagoditi svoje rute klimatskim promjenama kako bi sobovi imali šta za jesti. Sobovi se uglavnom hrane lišajevima koji rastu ispod debelog sloja snijega. Njihov oštar njuh im omogućuje traženje i pronalaženje hrane. Male jame koje krdo sobova ostavlja za sobom predstavljaju nevjerojatan prizor u snijegu.
Pleme provodi i duga razdoblja u potpunom mraku. Od studenog do siječnja kada u najsjevernijim područjima sunce uopće ne izlazi. Što otežava opstanak i ljudi i životinja. Snježni slojevi su deblji, što znači da je sobovima teže pronaći hranu, a život plemenu koliko-toliko olakšavaju baterijske svjetiljke.
