Trećina stanovnika grada koji broji preko 25.000 stanovnika izbjeglo je iz Hrvatske, BiH i Kosova. Danas jedva preživljavaju, dok Aranđelovac postaje središte luksuznog turizma
Prije dvadeset i sedam godina, izbjegličke kolone su mnoge Krajišnike odvele i do srca Šumadije, do jednog od najljepših gradova u Srbiji, Aranđelovca. Ono što je manje poznato je da su razne kolonizacije proteklih desetljeća Aranđelovac svrstale među gradove sa najviše doseljenih stanovnika iz Hrvatske, BiH i Kosova. Izbjeglički val 1995. godine, zahvaljujući brojnim rodbinskim vezama, ali i životnim putevima, u ovaj grad doveo je nove stanovnike iz svih krajeva Hrvatske. Prema zadnjem popisu stanovništva, te nakon brojnih raseljavanja zbog ekonomske situacije, u Aranđelovcu je ostalo 850 izbjeglica, dok ih je u čitavom Šumadijskom okrugu, u koji također spadaju grad Kragujevac i još 5 opština, još uvijek regitrirano njih 2193.
Novi vlasnik Knjaza Miloša u jednom danu otpustio je 200 radnika i prodao 40 kamiona koji su pružali usluge u cijelom ovom kraju
Ukoliko ovim podacima dodamo i sve stanovnike koji su zbog ratova došli prije 1995. godine, nezvanično dolazimo do podatka da je trećina stanovnika grada, koji broji preko 25.000 stanovnika, upravo iz Hrvatske, BiH i Kosova.
Grad Aranđelovac osnovao je knez Miloš Obrenović 1858. godine, spajajujući mjesta Vrbicu i Bukovik, a zahvalni mještani odlučili su po njemu nazvati čuvenu i svjetski poznato mineralnu vodu. Početak korištenja izvora mineralne vode vezuje se za 1811. godinu kada je Dositej Obradović posjetio izvor i počeo koristiti vodu u ljekovite svrhe. Čuveni ‘Knjaz Miloš’ je našao tržište na svim kontinentima i bio oslonac razvoja arandjelovačke opštine. U posljednjem desetljeću ova fabrika je nekoliko puta mijenjala vlasnike, a obim proizvodnje se smanjio
Mnoge ekonomske tranzicije su dovele do apsurda, ali i novih društvenih podjela u gradu u kojem je novi dom našlo nekoliko hiljada izbjeglica. Nekada grad sa čuvenom Bukovičkom banjom i nekoliko jakih privrednih subjekata, postao je grad sa svega desetak manjih privrednih pogona koji ozbiljnije rade, a odmah upada u oči da na relativno malom prostoru funkcionira i radi preko 20 banaka. Prolazeći kroz centar grada stižemo do parka Bukovičke banje i hotela Staro zdanje. Ovaj prelijepi objekt izgrađen baroknim stilom trenutno je prazan i devastiran. Nekada je ovaj hotel služio i kao kolektivni centar za izbjeglice. Nakon požara za koji mnogi smatraju da je podmetnut, općina je pokrenula aktivnosti oko ovog objekta i uskoro se očekuje novo ruho nekada čuvenog i poznatog hotela,
Odmah pored njega je i hotel ‘Izvor’ koji je proteklih godina postao jedan od najmodernijih hotela u Srbiji, a prije nekoliko godina je dobio i šestu zvjezdicu. Pored ‘Izvora’ izgrađen je i jedan od najmodernih akvaparkova u Srbiji, kreće se i sa uređenjem drugih hotela, izgrađeno je nekoliko modernih etno sela, ali to na život većine doseljenika ne utječe previše. Veliki industrijski kompleksi u kojima su nalazili zaposlenje, kao što su bili Šamot, Kubršnica, Konfekcija i Venčac su već davno ugašeni ili su na hladnom pogonu.
Na 300 metara od hotela ‘Izvor’ u koji dolazi i svjetska elita te koji je prošle godine bio centar i jednog od sastanaka Regionalnog programa za stambeno zbrinjavanje, nalazi se improvizirana radnja Mile iz Dvora na Uni koji na tom mjestu već 18 godina prodaje čarape, donji veš i sitnice kojima preživljava i sklapa kraj sa krajem, kako on kaže. Odmah nas prepoznaje iz nekih bivših vremena pa kreću priče i raspitivanje o situaciji u zavičaju. Vrijeme, godine, loši uvjeti rada, ali i besparica su učinili svoje: ovog čovjeka je još prije par godina počelo izdavati zdravlje i preživio je moždani udar. Nakon kratkog oporavka, ponovo se narušenog zdravlja vratio u svoju improvizovanu radnju koja mu prehranjuje porodicu.
– Šta da vam kažem.Teško se živi. Većina ljudi iz naših krajeva nije se nešto pretjerano snašla. Kad me pitaju kako mi je, često znam reći da sam zadovoljan pošto nemam niše od toga da se žalim – ističe Mile.
U Aranđelovcu su nekad bila dva velika kolektivna centra za izbjeglice, jedan u hotelu ‘Staro zdanje’, a drugi u selu Banja, samo dva kilometra udaljenosti od Knjaza Miloša. Centri su davno zatvoreni.
Aranđelovac je i dalje novi dom za ogroman broj izbjeglica, ali u ovom gradu gotovo ne funkcioniše ni jedno profesionalno zavičajno udruženje sa ozbiljnijim aktivnostima, klub ni lokal. Nekadašnje zavičajne večeri ostale su samo u lijepom sjećanju, njihov organizator je prije nekoliko godina odeselio u Beograd trbuhom za kruhom, a isti slučaj je i s Radio ‘Dvojkom’ koja je nekada među prvima u Srbiji emitovala zavičajne emisije. Nakon prodaje ova radio stanica je promijenila ime u ‘Fleš’ sa skroz drugačijom programskom šemom. Neduga nakon toga sa medijske scene su nestali i radio i telefizija Fleš.
I nakon nekoliko godina velikih ekonomskih potresa čini se da stvari u Aranđelovcu velikom brzinom kreću na bolje. U selu Banja tvrtka Bekament napravila je gotovo pravo poslovno carstvo i širi se svakodnevno,a materijali iz ove tvornice preplavljuju i hrvatsko i europsko tržište. Tvrtka je izgradila i nekoliko novih pogona i stalno povećava broj zaposlenih. Upravo ova tvrtka započinje i gradnju novog hotelskog i turističkog naselja na mjestu nakada propalih tvrtki,a za širu javnost manje je poznata činjenica da je upravo ovaj grad sjedište pravljenja kolača i torti. I na samoj Bukulji nikli su novi turistički kapaciteti,a tvrtka iz Beograda započinje izgradnju velikog tržnog centra. Mještani sa velikom pažnjom prate i aktivnosti oko izgradnje auto ceste koja će proći kroz Aranđelovac i koja će za sve žitelje ovog grada donjeti puno ljepšu budućnost.
