Iz godine u godinu i mnogi narodni zborovi u nekim ličkim sredinama se gase ili se na njima iz godine u godinu smanjuje broj posjetitelja. Da bi upozorili na to, objavljujemo tekst koji je naš urednih prije 4 godine napisao za jedan drugi medij.
U selu Doljani nedaleko Otočca, 60 stanovnika živi bez asfalta, telefonskog i televizijskog signala, vode, kanalizacije i organiziranog prijevoza. Grad Otočac im je to sve jednom obećao, pa na to zaboravio.
U Doljanima nema televizijskog signala tako da mnogi mještani spas traže u kupovini satelitskih antena. Još gora situacija je s telefonijom pošto u jednom dijelu sela nema signala, a fiksni telefoni rade isključivo putem antena. Cesta kroz selo je puna rupa i sve teže se njome prolazi, a o javnom prijevozu ili pak o internetu ovdje više nitko i ne razmišlja.
Unatoč svemu, nekoliko entuzijasta počelo je pripremati drugu po redu proslavu Male Gospojine, pošto su prošle godine obnovili seosku slavu, ali i počeli slagati planove o ponovnom oživljavanju svog sela. Vera Matović, Milorad Gagić i orkestar Neše Vukasa najavljeni su kao izvođači druge po redu Male Gospojine u Doljanima.
Odmah na ulasku u selo nestaje signal mobilne mreže. Nakon toga nas dočekuje nekoliko porušenih kuća zaraslih u žbunje, a nekadašnja osnovna škola je danas bez prozora i vrata. Iz razmišljanja kako su nekad mogli izgledati Doljani, trgnuše nas poznati stihovi sa ozvučenja: ‘Belu bluzu suzu kvasi, moj Milane siromah si, a zbog tvojih očiju i međa, bogatom sam okrenula leđa‘.
Vera Matović je već započela svoj nastup jednom od svojih najpoznatijih pjesama koja je snimljena davne 1981. godine, kada je i ovo selo doživljavalo društveni procvat. Danas, 37 godina kasnije, preostali mještani su shvatili što znače siromaštvo i život bez najosnovnijih uvjeta.
Pored zidina crkve koja se počela graditi osamdesetih godina ali nikad nije završena, postavljen je veliki šator koji je već u popodnevnim satima bio pun. Nedugo zatim, mikrofon uzima Milorad Gagić, koji je za Malu Gospojinu pjevao i prošle godine, a već nekoliko puta nastupao je u ovom dijelu Like. Kreću poznati stihovi: ‘Da je meni krumpjera iz Like…‘. Počinje kolo u koje se hvata i staro i mlado, a Doljani postaju sve posjećeniji, da bi po našim procjenama u večernjim satima pod šatorom bilo i 500 ljudi.
Na naše iznenađenje zatičemo i nekoliko gostiju iz Dalmacije. Nikola je došao iz Muškovaca kod Obrovca, a njegov prijatelj Dušan iz Belišana. ‘Došli smo na poziv prijatelja i drago nam je da svojim prisustvom doprinesemo očuvanju tradicije i narodnih običaja‘ govore obojica.
Došao je red i na pozdravne govore, a to je predsjednik mjesnog odbora Doljani Dušan Mandić iskoristio da još jednom pobroji probleme s kojima se suočava ovo selo.
– S ovog mjesta šaljem poruku da više ne može ovako. U 21. vijeku da živimo bez ceste i telefona je nemoguće. Borit ćemo se sve više i sve jače za to – završio je Mandić propraćen burnim aplauzom. Hoće li njegove poruke netko čuti?
