Fenomen da vrijeme brže prolazi kako starimo nevjerojatno je iskustvo koje mnogi od nas doživljavaju. Kada smo bili djeca, činilo se da su ljeta beskrajna, a svaki dan je bio ispunjen avanturama i otkrićima. Međutim, kako starimo, osjećaj da vrijeme prolazi sve brže postaje sve izraženiji. Zašto se to događa?
Postoji nekoliko faktora koji mogu objasniti ovaj subjektivni osjećaj da vrijeme brže prolazi kako starimo. Prvo, kada smo mladi, svaki dan je ispunjen novim iskustvima i informacijama. Naš mozak je u stalnom procesu učenja i stvaranja novih sjećanja. Svaki trenutak donosi nešto novo i drugačije, što čini da nam se vrijeme čini sporijim.
Drugo, kada smo stariji, rutina postaje sastavni dio našeg života. Dnevne obaveze, posao, odgovornosti i rutinske aktivnosti mogu stvoriti osjećaj monotonije i predvidljivosti. Kada su naši dani slični i nemaju mnogo iznenađenja, naš mozak percipira manje novih informacija i događaja. Kao rezultat toga, naša sjećanja postaju manje detaljna i vremenski intervali između njih se čine kraćim.
Treće, naša percepcija vremena ovisi o omjeru između trenutnih događaja i ukupnog vremena koje smo proživjeli. Kako starimo, svaka jedinica vremena (npr. jedan dan, jedan mjesec, jedna godina) postaje relativno manji dio ukupnog vremenskog perioda koje smo proveli na ovom svijetu. Kada smo djeca, jedan dan predstavlja veći udio u našem životu u odnosu na jedan dan kao odraslih. Stoga, s obzirom na ukupno iskustvo koje smo stekli, naš mozak čini da nam se vremenski periodi čine kraćima.
Također, moguće je da stariji ljudi imaju manju svjesnost o protoku vremena zbog gubitka koncentracije ili slabijeg pamćenja. Nedostatak pažnje može dovesti do manje svjesnosti o prolasku vremena i stvarati osjećaj da vrijeme brže prolazi.
Iako je subjektivni osjećaj da vrijeme brže prolazi dok starimo dobro dokumentiran, važno je napomenuti da sama priroda vremena ostaje konstantna. Vrijeme ne mijenja brzinu, već naša percepcija i iskustva koja oblikuju našu svijest o njemu.
