razvojni_logo_cb_s

Na današnji dan- Čovjek negdje mora da se rodi 

Ivo Andrić bio je pjesnik, novelist, romanopisac i esejist te diplomat. Rođen je na današnji dan u Travniku, 1892.godine. Dobio je Nobelovu nagradu za književna dela Na Drini ćuprija i Travnička hronika. 
Ivo je rođen u selu Dolac. Detinjstvo je proveo u Bosni koja je tada pripadala Austrougarskom carstvu , a filozofiju je studirao u Zagrebu, Beču i Krakovu. 1923.godine doktorirao je književnost u Gracu, a zatim je počeo diplomatsku službu u Jugoslaviji. Svoju karijeru diplomate završio je kao ambasador u Berlinu. Svoju književnu karijeru započeo je kao pjesnik. Bio je jedan od saradnika časopisa Hrvatska mlada lirika tokom 1914.godine. Njegova zbirka Nemiri, objavljena 1919.godine  govori o  njegovom doživljaju rata i svog zarobljenistva. Njegov prvi roman Put Alije Djerzeleza objavljen je 1920 i tada se primjećuje dominantan motiv njegovog stvaralačkog procesa, a to je život u Bosni kroz koji pokazuje univerzalne ljudske probleme. Nakon smrti njegove druge żene, Milice Babić Andrić, 1968.godine, rijeđe se pojavljivao u javnosti. 1969. godine izabran je za počasnog konzula Akademije nauka i umjetnosti u Bosni i Hercegovini, a 1972.godine Beogradski univerzitet dodjelio mu je počasni doktorat. Umro je 13.ožujka 1975.godine u Beogradu. Neke njegove misli glase ovako: Čoveka ćete najbolje upoznati ako ga posmatrate kada se nešto dijeli besplatno.Zvjezdanog neba i ljudskog srca čovjek se nikada neće moći nadgledati.  Čudno je kako je potrebno malo da budemo sretni, a još čudnije kako nam baš to malo fali. Itd.