Šarganska osmica je pruga koja se na jedinstven način kroz prekrasnu prirodu uspinje strmom planinom. Pretvorena je u muzejsko-turističku atrakciju Srbije.
Da bi vlak svladao 3 kilometra udaljenosti i prešao visinsku razliku od 300 metara, mora prijeći 15,5 kilometara i tri puta se križati sam sa sobom. Tako nastaju zavoji u obliku osmice. Vožnja završava u mjestu Šargan, stoga naziv Šarganska osmica.
Putnici se prije vožnje uglavnom parkiraju kod prve postaje željeznice, u Mokroj Gori. Pri vožnji uzbrdo nema stajanja ni izlazaka iz vlaka.
Na zadnjoj stanici se izlazi na desetak minuta dok se vlak okrene, a na putu prema dolje vlak staje na svakoj stanici. Vožnja ukupno traje malo više od dva sata.
Šarganska osmica je građena od 1921.-1925. godine. Prelazi preko 5 mostova, nekoliko vijadukata i kroz čak 22 tunela. Po broju mostova i tunela, kao i po petljama pri usponu, Šarganska osmica je jedinstvena željeznička pruga u Europi.
Na Šarganskoj je osmici snimljen velik broj scena za film Emira Kusturice „Život je čudo“.
Posljednja redovna vožnja Šarganskom osmicom bila je 1974. godine, kada je pruga ukinuta. 1999. godine je počela obnova u turističke svrhe.
