Osobe koje pate od mizofonije može da iritira neki sasvim običan zvuk, poput žvakanja žvake, kašlja, zvuka disanja, grebanja po nekoj površini ili zvuka koraka. Zvukovi koje većina ljudi ne primjećuje, osobe sa mizofonijom ne mogu da podnesu.
U pitanju je vrlo rijedak psihički poremećaj. Prvi simptomi javljaju se u djetinjstvu, a s godinama ove osobe iritira sve više zvukova.
Izrazit priliv negativnih osećanja, najčešće bijesa i anksioznosti je misteriozno stanje koje se javlja kao odgovor na neke zvukove koje čujemo gotovo svakodnevno kod ljudi sa mizofonijom stvara osjećaj koji je intenzivniji od jednostavne nelagode, a česta je dilema da li ovo može zaista da se smatra mentalnim poremećajem.
“Za razliku od ljudi koji kažu da im smeta da netko žvaće čips u bioskopu za vreme filma, ljudi sa mizofonijom zaista pate”, objasnio je profesor psihijatrije na Univerzitetu u Amsterdamu, Demijen Denis za Live Science.
Stručnjaci kažu da osobe sa tim poremećajem najviše iritiraju zvukovi koje proizvode njima najbliže osobe, poput članova porodice ili prijatelja. Tad znaju da budu najagresivniji.
Kod slabije izraženog poremećaja simptomi se ublažavaju lijekovima, ali pravog lijeka zapravo nema.
U vrlo teškim slučajevima ljudi se potpuno izoluju da bi izbjegli sve zvukove koji im smetaju. To, sa druge strane, vodi povlačenju u sebe i u depresiju.
