Svetislav Mijatović je imao samo 4 godine kada je u izbjegličkoj koloni napustio rodne Okučane, a danas je poznat po tome što je samo sa 28 godina postao jedan od najmlađih doktora znanosti.
– Sticajem nesretnih okolnosti morali smo da izbjegnemo ovdje `95. godine, i tako smo završili u Barajevu, u kući koju su moji baba i djed napravili još `70-tih godina. Imao sam četiri godine i zaista se malo toga i sjećam – priča Svetislav.
Odmalena se vidjelo da je talentiran za matematiku, koja mu je uvijek išla od ruke. Nije bilo iznenađenje što je odabrao Matematičku gimnaziju. I tamo je briljirao – ovu veoma zahtjevnu školu završio je za samo tri godine. Skromno kaže – iz praktičnih razloga, jer nije bio siguran da će moći da ostane u učeničkom domu.
– Tada sam zamolio nastavničko vijeće da položim i četvrtu godinu da bih išao pravo u studentski dom. Volim da kažem da, ukoliko vam ide matematika, fizika, informatika, onda Matematička gimnazija nije bauk, čak je i veoma zahvalna i laka škola, te zanimljiva za nekog ko to voli – ističe ovaj vrijedni mladić.
Slična pričana kod ovog mladića bila je i oko upisa fakulteta.
– U to vrijeme je bilo vaganje između matematike, programiranja, informatike, fizike i elektrotehnike. Sve je to nekako dolazilo u obzir, kao relativno srodno, ali je profesorica iz srednje škole uticala na to da, ipak, završim na fizici i da odem u tom smjeru. Zaista sam sretan i zbog načina na koji fakultet funkcionira i zbog stručnjaka koji su zaista dobri i svjetski priznati. Opredijelio sam se za smjer teorijske i eksperimentalne fizike. Studiranje je nešto što volim, to mi je bilo zanimljivo, učio sam uz određenu dozu sreće, bez nekih pretjeranih napora i završio u roku, a poslije je uslijedio i master i doktorat – navodi Svetislav.
Fakultet je završio sa prosječnom ocjenom 10 i postao jedan od najmlađih doktora nauka u povijesti Fizičkog fakulteta u Beogradu. Doktorirao je radom iz oblasti fizike magnetizma.
Širokih interesovanja, Svetislav je paralelno bio na masteru na fizici i na ekonomiji. Sa dvojicom drugova pobijedio je na međunarodnom takmičenju, što im je donijelo unosan posao u jednoj velikoj kompaniji u Budimpešti. Ipak je odlučio da se vrati u Srbiju.
