Priča Ranka Đakovića kreće sa Banije iz sela Gornja Bačuga gdje je do početka rata imao veliko poljoprivredno imanje sa 6 hektara zemlje i jedno od većih poljoprivrednih gospodarstava. Tih nesretnih devedesetih godina u izbjeglištvu odlazi u Srbiju sa 20 maraka u džepu, a kako sam kaže i tada je birao da ode negdje na selo gdje će moći živjeti od svog rada i danas sutra ponovo stvoriti svoje poljoprivredno gospodarstvo. Putevi ga odvode u okolicu Kragujevca. Kaže da mu je san bio da opet ima svoje imanje, a nakon 23 godine od izbjeglištva to se i ostvarilo. Danas ima registrirano poljoprivredno gospodarstvo i nešto svoje zemlje, a čak 6 hektara Đakovići iznajmljuju.
Kaže da su danas ponovo domaćini te da su radom u dnevnicu stekli jako puno toga, a danas sa ponosom može pokazati polja kukuruza, stado od 30 ovaca, stoku.
“Nisam birao poslove. Mukotrpno smo radili na tuđoj zemlji u želji da ponovo imamo nešto svoje. Uspjeli smo da kupimo jednu staru kuću za 4.000 eura i na okućnici smo napravili jednu novu omanju. Iznajmljujemo šest hektara. Plaćam euro po aru. Kukuruz je ovih godina dobro rodio. Gajimo i grah, a prvi put smo posijali duleke. Kosim livade i djetelinu. Jaganjce prodajemo, imamo stalne kupce”, nabrojio je Ranko uspjehe svoje obitelji kolegama novinarima koji su ga posjetili danas kad je ponovo domaćin kako on to kaže.
