Silvije Strahimir Kranjčević rođen je u Senju 17. veljače 1865. godine.
Široj javnosti u Lici je od svega ovoga jedino poznato da je jedno vrijeme svog života živio u Vrhovinama kod svoje tetke Amalije Lončarić koja je bila mjesna učiteljica. Danas knjižnica i osnovna škola u Vrhovinama nose njegovo ime.
Otac mu je bio gradski činovnik, a Silvije je rođen kao najstariji sin u njegovu trećem braku s Marijom Marković. Krhke građe, slabunjav, nježan, često boležljiv, osjetljiva duha, bio je vezan uz majku koja mu je u djetinjstvu pripovijedala priče o vilama i avetima te raspirivala dječačku maštu.
Osnovnu školu polazio je u Senju i u početku se nije pokazao dobrim đakom. U prvoj svjedodžbi iz Hrvatskoga jezika stoji ocjena posve dovoljan, a sam Kranjčević o svom pučko školskom obrazovanju kaže: „Bijah živ i nemiran i zato sam često dobio modrim rupcem moga pokojnog učitelja po glavi.
. U gimnaziji objavljuje svoju prvu pjesmu Zavjet u Hrvatskoj vili 1883. godine. Na kraju svršene gimnazije podržao je đake kojima je prijetio pad pa je i on odstupio od mature, nakon čega mu je jedini izbor bio odlazak u sjemenište, a vrlo brzo, na nagovor oca, i studij bogoslovije u Rimu. Iako ga Rim privlači svojim umjetninama, antičkom ljepotom i slobodarskim duhom, pjesnik se cijelo vrijeme pita: „Gdje su oni, što te razumiju, gdje je tvoja domovina?“
Čežnja za domom toliko je bila snažna da nakon osam mjeseci napušta Rim i vraća se kući, najprije u Zadar pa u Zagreb. Ocu, kojeg je silno razočarao svojim postupkom, ne smije na oči te zagrebačke dane provodi u neimaštini i bijedi, ali družeći se s vodećim književnicima toga vremena, osobito s Augustom Harambašićem. Oskudica ga je prisilila da pođe u Vrhovine teti Amaliji Lončarić – učiteljici. To je vrijeme iskoristio za uređivanje svojih pjesničkih radova te je 1885. u Senju izišla prva zbirka Bugarkinje posvećena uspomeni na Augusta Šenou.
Pomiren s ocem, uz izdašnu potporu mecene i biskupa J. J. Strossmayera upisuje praktični tečaj zagrebačke učiteljske škole kako bi se osposobio za učitelja. Međutim, posla za njega u domovini nije bilo. Za pomoć se obraća svom najstarijem bratu po ocu Filipu koji mu kao politički činovnik u Bosni pomaže te Silvije dobiva namještenje u Mostaru. Upravo zbog buntovništva koje su suvremenici prepoznali u njegovim pjesmama i radu, premješten je u Bijeljinu, Livno pa u Sarajevo. Tu postaje urednik najvažnijeg sarajevskog lista Nada. U to vrijeme oženio se Gabrijelom (Elom) Kašaj, a 1898. godine izlazi mu druga zbirka pjesama Izabrane pjesme u izdanju Matice hrvatske. Treća zbirka Trzaji izlazi 1902. godine u Tuzli u vrijeme kad ga je već razdirala bolest. Ne mogavši se izliječiti, odlazi u Beč na operaciju gdje ostaje više od pola godine u bolnici. Kako bi se pomoglo obitelji u neimaštini i pjesniku omogućilo liječenje, Društvo hrvatskih književnika pokreće divot-izdanje njegovih Pjesama, ali Kranjčević nije dočekao njihovo predstavljanje. Umire u Sarajevu 29. listopada 1908. godine.
